Mnogo je onih koji su “trbuhom za kruhom” otišli iz Bosne i Hercegovine. Otišli su tražeći “bolje sutra”, stalni posao i platu. Oni koji su napustili ognjište, ispustili majčinu ruku i ostavili je da miluje sliku svoje djece rasute po svijetu, ponijeli su Bosnu i Hercegovinu u srcu,. U džepove stavili tradiciju i običaje i s ponosom ih pokazuju svojim potomcima. Tako je , opijena nostalgijom i željom za domom, grupa ljudi u Finskoj 2016.godine oformila dramski studio ” FES”. Prema riječima Irme Rozajac dramski studio je nastao iz želje da skinu “prašinu sa svakodnevnice” i da bi bili korisni kako sami sebi tako i omladini i svima onim kojima je stalo do očuvanja sopstvene tradicije,jezika i kulture.
“Mi radimo i delujemo u okviru Bosanskog kulturnog centra koji broji oko 900 stalnih članova. Iza nas su ozbiljni projekti na koje smo veoma ponosni. Pozorišna predstava “A ko sam to ja” koja na šaljiv i veoma karakterističan način govori o patnji čovjeka “dijasporca” i u domovini i ovde gore. Važno je napomenuti da je tekst pisao član naše grupe inače veoma talentovan. Uradili smo i književno veče ” Abdulahu Sidranu u čast”. Bilo je zadovoljstvo ugostiti gosp.Sidrana pa makar i putem skajpa.Posljednji projekat je predstava “Dever dunjaluk moj Uzeire”- kaže Irma za NEON Televiziju.
Ideja da se radi predstava Hadžibeg odnosno “Dever dunjaluk, moj Uzeire” potekla je od Irme.
“Došla sam do knjiga sasvim slučajno, jedna prijateljica ih je poručila i ja sam ih posudila na čitanje. Način pisanja, toplina i sjeta utkana u svaki redak nisu dozvolili da ostanem ravnodušna i nesvjesno sam počela da vadim dijelove iz knjiga, oživljavam likove, karakterišem ih i tiho ih poredim sa nekim od nas. Ideja se rodila, predložila sam je isto veče na našem sastanku i svi su je rado prihvatili. Radili smo nekih dva mjeseca.Dva puta sedmično po tri sata. Maksimalno se dali, uložili mnogo znoja i truda ali se isplatilo. Sam Kemal Čopra (autor knjige) bio je naš gost koji je poslije premijere pun utisaka kazao da je ovo nešto sto do sada nije vidio, da je sa uživanjem gledao i da možemo biti ponosni na kompletan utisak svih prisutnih”-ponosno priča Irma, mama troje djece koja želi dio svog odrastanja i tradicije prenijeti njima, kako kaže da znaju ko su i odakle potiču.
Lik Uzeira tumači Damir Avdić koji je iz Kladnja, tačnije sela Tareva. Slične predstave Tarevci su igrali nekoliko godina prije rata. Prepričavali zgode i nezgode mještana po selima. Damir je tada bio dječak koji je iz prikrajka sve to posmatrao. Danas, nakon što je tragajući za poslom i finansijskom sigurnošću svoje porodice morao otići iz domovine, želio je biti dio nečega što su živjeli njegovi djedovi, amidže, komšije. Želio je da njegove djevojčice osjete šta znači biti iz Bosne i Hercegovine, želio je da bar na trenutak osjete šta su nekada značile debele čarape, mlin za kahvu i sinija. Damir i njegove kolege u tome su uspjeli. Izmamili su osmijehe ali i suze na licima prisutnih. Jer nostalgija je upravo takva, tjera vas da plačete i smijete se u istom trenutku.
Osim Damira Avdića u predstavi su igrali Elvis Bačić, Sabina Bačić, Alma Hadžić,Damir Mehmedović, Emina Arapovic,Elvis Kulovac, Jasmina Hamzić i Irma Rozajac. Od velike pomoći glumačkoj ekipi je i Aida Heldić, čija je velika uloga iza kulisa. Iako nekada možemo čuti pokoju riječ protiv ljudi koji su napustili svoje domove, treba priznati da nikome nije lahko cijeli život spakovati u dva kofera i otići sa kartom u jednom smjeru, učiti jezik, upoznavati drugu kulturu i svojoj djeci tetke, nene i djedove pokazivati na monitoru. Ljudi okupljeni oko dramskog studija “FES” u Finskoj pokazuju da iako su primorani bili otići iz domovine, da domovina nikada neće otići iz njih i njihovih srca. U pomenutom dramskom studiju su ljudi iz Kozarca,Gradiške,Banja Luke, Žepe,Tuzle, Kladnja i Sandžaka odakle je naša sagovornica.
Irma posebno ističe dječiju grupu “DUGA” koja je po djelovanju starija od grupe odraslih glumaca. “Sa njima je moram priznati veće zadovoljsvo raditi. Do sad smo radili pozorišne predstave, igrokaze,performanse. Mnogo je talentovane djece u koju se trudim da usadim ljubav prema pisanoj riječi, lijepom govoru, besjednistvu”- dodaje za kraj
