Kada su zvaničnici Elektroprivrede BiH početkom ljeta najavili uvođenje „blok tarifa“ i povećanje cijena struje, kao glavna utjeha javnosti ponuđen je podatak da će se „većina domaćinstava“ navodno čak 70% i dalje nalaziti u tzv. zelenom bloku, s potrošnjom ispod 350 kilovatsati mjesečno, gdje će poskupljenje biti minimalno.
Ali da li taj podatak zaista odražava stvarno stanje u domaćinstvima širom Federacije BiH?
“Zelena iluzija”
Na prvi pogled, cifra zvuči umirujuće. No, detaljnija analiza otkriva ozbiljne nelogičnosti. Ključni problem leži u tome što u tih 70% „potrošača“ ulaze i hiljade brojila u objektima koji godinama zjape prazni kuće dijaspore, sezonski objekti, vikendice. Mnoge od tih brojila prijavljuju nultu ili simboličnu potrošnju ali su i dalje uključene u statistiku kao „zelena domaćinstva“.
Takvim pristupom, EPBiH vještački napuhava broj korisnika u najnižem potrošačkom bloku, stvarajući sliku da će većina građana proći bez značajnih finansijskih posljedica. U stvarnosti, većina stalno nastanjenih domaćinstava posebno porodica s djecom i onih u ruralnim krajevima redovno troši iznad 400 kWh, a tokom zime i više od 800 kWh.
Nema plina, nema alternative
Stanovnici gradova poput Sarajeva možda koriste plin ili drugi oblik daljinskog grijanja poput Tuzle, ali ogromna većina ruralnih i prigradskih područja poput Kalesije nema takvu opciju. Za njih su grijanje na struju, električni bojleri i kuhinjski uređaji osnovna potreba a ne luksuz. Upravo oni sada ulaze u „plavi“ ili „crveni“ blok, gdje cijene struje rastu najviše i do 8%.
Inflacija ispod radara
Premda Vlada FBiH tvrdi da će prosječan račun porasti za samo 3–7 KM, realnost govori drugačije. Domaćinstvo koje mjesečno troši 800–1000 kWh može očekivati povećanje računa i do 15–25 KM. Za porodice s više djece ili one koje koriste TA peći, povećanje može ići i do 40 KM zimi.
Nevidljiva većina
Kroz formalnu prezentaciju i javne nastupe, EPBiH gotovo potpuno zanemaruje ovu „tihu većinu“ građana koji ne žive u strogim centrima gradova, već u brdskim, rubnim i infrastrukturno zapostavljenim dijelovima zemlje. Za njih će novi sistem blok-tarifa značiti dodatno osiromašenje, a da pri tome nisu imali izbora u pogledu načina grijanja ili potrošnje.
Zaključak
Model blok-tarifa mogao je imati smisla kao mjera za stimulaciju štednje da je zasnovan na realnim podacima. Umjesto toga, dobili smo statističku iluziju, obmanu javnosti i pokušaj da se gubici kompanije pokriju preko leđa onih koji se najmanje mogu prilagoditi.
Dok EPBiH pokušava prikazati poskupljenje kao „socijalno pravedno“, prava istina je da se teret krize prebacuje upravo na one koji svakog mjeseca jedva podmiruju i osnovne račune.