Svaki moj ramazan ima nešto po čemu ostaje upamćen. Neke divne priče ispričane u divnim noćima, sa dragim ljudima ostave trag. Ovaj će biti u znaku zajedničkog iftara u mom rodnom selu.
Džematski iftar sa gostima, hanumama iz džemata Vukovije Gornje i džematskog odbora. Sve što se događa događa se Allahovim određenjem. Tako i ova ramazanska priča bi ispričana Njegovom voljom, a ja u njoj prisutna, jer se ništa ne dešava slučajno. Poseban osjećaj me veže za moj mekteb i divne ramazane iz djetinstva, mladosti.
Tada biješe pun dječijeg osmjeha, razdraganosti i nekog smiraja. Sada manje stanovništva, pa i kuće su nam prazne, a mesdžidi i škole, također. Sada obnovljen, divno uređen, da primi iskrene musafire. Ipak, u moji očima ostaje onaj stari mekteb iz sjećanja, u njemu mi djeca i insani poredani u safove, insani kojih više nema…
Sjećam ih se sa sjetom i fatihu im kao hediju šaljem. Emocije se smjenjuju jedna za drugom. Ponos što moje divne rodice i komšinice napraviše ramazansku sofru. Ma Hayat bi se postidio!
Radost što ih ovaj put srcem grlim, jer sve ih baš i nemam priliku viđati često. Iskrena dova sa usana se ote za drage hanume, članice udruženja Vukovije Gornje koje ovog ramazana uče mukabelu u džamiji u Maslama. Imaju svoju halku Kur'ana svakog četvrtka. Koje su sve vrijedne džematlijke, prave Bošnjakinje, majke koje su svoje evlade odgojile u dini-islamu. Mnogi su ostali sami, jer životni putevi njihovu djecu odvedoše na razne strane svijeta. Ovaj put im svima šaljemo tople selama sa ovog sohbeta.
Dova, iskrena, neka ih Gospodar učvrsti na putu činjenja dobra. Neka sve one koji su učestvovali u organizaciji ovog iftara obilato Allah nagradi. Vrijedne hanume koje su pohizmetile i omladinu koja je bila na usluzi. Bio je to džematski iftar uz prisustvo efendija i Gornjih i Donjih Vukovija. Enes ef. Sakić i Enes ef .Habibović koji su poselamili i prigodnim riječima se obratili prisutnim. Nakon teravih-namaza proučen je Jasin pred duše onih koji su preselili na Ahiret.
Molim Svevišnjeg neka nam cilj bude okupljanje i druženje u Njegovo ime, kako bi bili bir. Kako bi On sa nama bio zadovoljan. Neka nam primi dove, ukabuli ibadete i počasti nas sa dosta ovakvih ramazanskih priča. Bilo je više nego lijepo. Kako drugačije i može bitu u rodnom kraju. Pored mene moja majčica, jedini brat i tetkine divnoće.
Autor: Amela Klisura