U vremenu kada se sve češće govori o interesu, koristi i zaradi, postoje ljudi koji svojim postupcima podsjećaju da ljudskost još uvijek nema cijenu. Ne traže priznanja, ne očekuju zahvalnost i ne pitaju šta će dobiti zauzvrat. Jednostavno, kada vide da je nekome potrebna pomoć – pruže je.
Upravo takvu priču donosimo iz Kladnja, a njen glavni akter je Zehrid Čaušević, čovjek čije je ime još jednom potvrđeno djelima, a ne riječima.
Nakon što se kolegama iz Srbije zapalio kamion, našli su se u situaciji koju nijedan profesionalni vozač ne želi doživjeti. Daleko od kuće, s oštećenim vozilom i neizvjesnošću pred sobom, trebala im je pomoć. A onda se pojavio Zehrid, pišu Teretnjaci.ba
Bez mnogo pitanja i bez razmišljanja o tome ko su, odakle dolaze i kojoj firmi pripadaju, ponudio im je ono što je u tom trenutku bilo najpotrebnije. Omogućio im je da se okupaju, odmore i prenoće, a potom ih ugostio doručkom i kafom. Nije se zaustavio na tome. Ponudio je pomoć i oko daljeg transporta robe.
Kada se ispostavilo da njihov kamion ipak neće biti moguće osposobiti, Zehrid je napravio još jedan potez koji govori više od bilo kakvog predstavljanja. Ustupio im je vlastiti kamion, a svog vozača Sanela poslao da obavi istovar robe, kako bi ljudima koji su već pretrpjeli veliku nevolju olakšao situaciju i spriječio dodatne gubitke.
Možda će neko reći da je to samo ljudski gest. I jeste. Ali zar upravo u tome nije veličina?
Jer, nije teško biti dobar prema onima od kojih očekujemo neku korist. Prava ljudskost pokazuje se onda kada pomognemo potpunim strancima, onda kada tuđa nevolja postane važnija od vlastitih obaveza i onda kada ne pitamo koliko će nas koštati to što smo nekome olakšali život.
Zehrid Čaušević i firma Nezemim Vead Trans iz Kladnja još jednom su pokazali da se veličina čovjeka ne mjeri brojem kamiona, poslovnim uspjesima ili onim što posjeduje. Mjeri se onim što je spreman učiniti za drugoga.
Ovakve priče nisu važne samo zbog ljudi o kojima pišemo. Važne su zbog svih nas. Zbog mladih koji trebaju znati da uspjeh nije samo ono što izgradimo za sebe, već i ono što učinimo za druge. Zbog društva kojem su potrebni primjeri solidarnosti, dobrote i međusobnog poštovanja. I zato o ovakvim ljudima treba govoriti. Ne zbog reklame, ne zbog popularnosti, već zato što njihove postupke vrijedi pamtiti i prenositi dalje a da bismo iz njih učili.
(ntv.ba/Teretnjaci.ba)