Mevlija Šabanović odrasla je u sretnoj porodici u kojoj se njegovala vjera i postupalo prema islamskim propisima. Njena majka svoje šestero djece, pet kćerki i sina učila je kako se radovati Ramazanu, kako biti dobar prema komšijama i kako da postanu dobri ljudi
“Sjećam se da sam prvi put počela postiti sa šest godina. Naša mati nam je kao djeci usadila naviku da postimo, tako da ja nikada nisam razmišljala da li ću postiti Ramazan kada nastupi. To se jednostavno podrazumijeva. Od sestre sam starija 10 godina tako da sam ja naviku za posta prenijela njoj. Bilo joj je zanimljivo što mi svi postimo i onda nije ni ona htjela da jede. S obzirom da je bila mala, ja njoj kažem postit ćeš do 10 sati pa ću te nahraniti, opet nastavi postiti pa ćemo našiti“- kaže nam Mevlija Šabanović
Mevlija je odrasla u selu Gračanica u kojoj je ramazan uvijek bio poseban gost. Džamije i mektebi za vrijeme klanjanja teravih namaza su uvijek bili puni. Poslije se udala za efendiju i sve svoje navike iz djetinjstva njegovala je i dalje, sve ono što ju je majka naučila prenijela je na svoju djecu.
Posebne uspomene na djetinjstvo i dane Ramazana podsjeća je pita od pekmeza koju je majka spremala za iftar.
“Zakuha mati jufku, stavi u to malo germe i troje jaja po tome kasnije stavi pekmeza i zarola. Uz ramazan je ta pita bila posebna, nikada nije bila ljepša. Pravila sam ja tu pitu i kasnije, ali nikada nije bila kao onda kada ju je mati za ramazan pravila.”
Mevliju za mjesec posta veže mnogo lijepih uspomena a posebno se sjeća kada je oko 1974. godine u pordavnici nabavljen za prodaju novi keks. Naša sagovornica kaže da im je mati dozvolila da za iftar kupe šta hoće. Ona je odmah izabrala taj keks. Obradovala se baš onako kao se samo dijete zna obradovati, pojela ga je uz čašu mlijeka. Ističe da su to bili čajni kolutići koje i danas jako voli i često jede uz čaj ili kahvu. To je osjećaj koji je vraća u dejtinjstvo, na te dane kada je manje bilo novca, manje materijalnih stvari ali više ljubavi i više međusobnog poštovanja.
Za iftare se nije spremalo mnogo hrane kao danas, ali je više ljudi bilo za sofrom kaže naša sagovornica
“Volim kada na iftaru ima mnogo ljudi. Ja posebno i danas volim pripremati iftar za djecu. Djeca su posebna, iskrena i draga. Svako dijete je dobro i trebamo se potruditi da ga što više naučimo lijepih i pozitivnih stvari” kaže Mevlija
Priču Mevlije Šabanović moći ćete pogledati u Ramazanskom programu NEON Televizije