Momkovanje, izlaske i provod tada dvadesetogodišnji Ibrahim Husejnović morao je zamijeniti rovom, puškom i borbom za najmiliju domovinu. Iako tek u cvijetu mladosti, kako su naše nene znale kazati, Ibrahim se suočio sa najstrašnijim stvarima. Suočio se sa smrću svojih prijatelja, svojih rođaka. Suočio se sa prestravljenim plačem djece, žena. Strahom muškaraca. Suočio se sa krvlju. Sa ratom.
Ibrahim kaže da nije bilo mnogo dvoumljenja. Kao mlad momak, svjestan značenja riječi domovina uzeo je pušku i branio zemlju na kojoj je napravio prve korake. Gdje je jeo prve jabuke. Gdje se prvi put zaljubio. Rođen u Zaseoku koji je tada pripadao općini Zvornik.
“U mom mjestu bila je prva linija odbrane RBiH. Tu su našli utočište i prvi heroji Bosne i Hercegovine Hajrudin Mešić i Mehdin Hodžić. Bili smo tu. Dočekali veliku ofanzivu. Prve smo tenkove tu zarobili. Učestvovao sam u odbrani. Zaseok se nalazio kao u potkovici. Bili smo udaljeni samo 15 km od Drine. Opkoljeni sa svih strana. Tako da je tu bilo nemoguće živjeti. Civili su morali napustiti svoje domovine. Bili su Međeđi, Tuzli, Živinicama”- kaže profesor razredne nastave u OŠ “Sapna” Ibrahim Husejnović
Jedna od najtežih situacija iz ratnog perioda koje se prisjeća Ibrahim jeste i pogibija heroja Mehdina-Senada Hodžića poznatog pod nadimkom “Crni labud”. Devetog maja Hodžićevi borci, u paklenoj bici, oslobadjaju jako četnicko uporište Baljkovica. U toj bici, međutim, teže je ranjen kapetan Hajro. Narednog dana, 10. maja 1992. godine četnici kreću u opći napad na Teočak, Sapnu i Nezuk. Bila je to, zapravo, bitka za Zaseok, u kome su se nalazili Komanda i borci Mehdina Hodžića. U jednoj šumi nalazili su se, takođe, ranjenici i izbjeglo stanovništvo.
” Veliki broj civila 10.maja bilo je u Zaseoku. Četnici su nas opkolili sa svih strana. Bila je bezizlazna situacija. Hajro tada nije mogao učestvovati, jer je prije na dan ranjen. Mehdin Hodžić je na sebe preuzeo svu odgovornost. Postrojio je jedinicu i rekao idemo na kontraofanzivu. Civile smo pomjerili prema Nezuku. Nismo imali drugog izlaza. Selo su bili zauzeli 90%. Ali mi smo to uspjeli vratili. Tad smo zarobili prvi tenk. Nažalost, naš heroj Mehdin Hodžić Senad tada je izgubio život. Veliki je to gubitak bio za Zaseok, Sapnu za cijelu Bosnu i Hercegovinu.”-prisjeća se Ibrahim
Ibrahim danas živi u Šetićima, gdje su mu komšije Srbi. Kaže da nije isto kao prije rata, ali suživot je moguć. Do sada nije imao nikakvih neprijatnosti. Poštovanje je prisutno i sa jedne i sa druge strane. Naš sagovornik ističe da mu je ponajteže što je džamija daleko. Nikakvih neprijatnosti nema ni u danima Ramazana.
“Kada komšije vide da u toku dana posta radim neke fizičke poslove, pitaju me kako izdržavam. Raspituju se kakva su pravila što se tiče posta. Kada je Bajram čestitaju mi. Također, njihove praznike ja čestitam njima”-dodaje Ibrahim
Ibrahim se prisjetio i ramazana iz djetinjstva, a najviše u sjećanju mu je ostalo branje trešanja za iftar. Nana Hurija njega i drugove pošalje da naberu trešanja. Nikada slađe i crvenije nisu bile nego tad. Drago mu je kaže kada ima priliku svoje najmilije obradovati trešnjama za iftar i na taj način vratiti sjećanje na lijepe dane djetinjstva.
Ibrahimovu ratnu priču i priču o ramazanu iz djetinjstva pogledajte u Ramazanskom prilogu NEON Televizije.