Iako je u Bosni i Hercegovini teško postići saglasnost oko bilo čega, svi su jedinstveni u ocjenama da je Ahdnama bila dokument koji je uistinu garantirao najosnovnija prava nemuslimanima u osvojenoj zemlji.
Izdavanju Ahdname prethodio je čuveni govor gvardijana Bosanske franjevačke kustodije fra Anđela Zvizdovića, u kojem je on od sultana Mehmeda II Fatiha zatražio garanciju života i slobodu ispovijedanja vjere za katolike, obećavši mu pri tome da će
biti “poštovan kao bosanski kraljevi”. U znak poštovanja, sultan je svojim plaštom ogrnuo fra Anđela.
Ugledni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Enver Imamović kaže za agenciju Anadolija da je Ahdnama čuveni dokument, koji je po širini svoje poruke značajna ne samo za BiH, već i za Evropu i cijeli svijet. Svi dokumenti, napominje on, govore da je Ahdnama bila maksimalno poštivana.
“Zahvaljujući Ahdnami kršćanstvo, odnosno katolicizam su na ovim prostorima ostali do današnjih dana. To je prvi poznati dokument u historiji Evrope u kojem je jedan vladar kao predstavnik svoje vjere, u ovom slučaju islama, predstavnicima druge vjere dao jamstva za život, slobodu vjeroispovijesti i svih oblika vjerskog djelovanja na području današnje BiH”, smatra profesor Imamović.
Radi boljeg razumijevanja važnosti Ahdname, profesor Imamović ističe da je ona nastala čak 500 godina prije Opće deklaracija o ljudskim pravima 1948. godine.
“Bosna je zahvaljujući Ahdnami postala preteča tolerancije vjera u svijetu. Spomenutim dokumentom sultan Mehmed II Fatih je praktično pokazao gest tolerancije i to u istom trenutku dok se muslimani i jevreji proganjaju i kolju u katoličkoj Španiji. Vrlo važan je kontekst nastanka tog dokumenta”, naglašava on.
Predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća, fra Luka Markešić tvrdi u razgovoru za agenciju Anadolija da se 28. maja 1463. godine dogodio važan susret jednog sultana i jednog fratra u središtu Bosne.
“Po tom dogovoru, ugovoru, po toj Povelji slobode, kako je mi, također, zovemo, katolicima u Bosni je omogućeno ispovijedanje vjere. To bi trebao biti dobar temelj za saradnju ljudi različitih po svojoj vjeri, naciji, pa i svojoj kulturi. Kao takva, Ahdnama se može uvrstiti u red sličnih povelja koje su u međunarodnim okvirima znamenite. U tom slučaju BiH može biti primjer dobre suradnje ljudi koji se međusobno razlikuju. Ahdnama nam pokazuje da je moguć zajednički život. Ona je poziv da mi danas izgrađujemo nešto što je u davnoj prošlosti bilo moguće. Zato je Ahdnama uvijek aktualna, posebno u ovo poratno vrijeme”, istakao je fra Luka Markešić.
Tekst Ahdname sultana Mehmeda II Fatiha
“Ja sam sultan Mehmed han, neka je poznato svima, uopće od prostog puka kao i odjeljenjima, ova moja vlastodržeća povelja, kojom bosanskim svećenicima ukazujem veliku pažnju, te zapovijedam: spomenutim i njihovim ne smije biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih podčinjenih, niti od mojih podanika – raje niti od svega stanovništva cjelokupne moje države spomenutim nitko se ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati, ni vrijeđati ni njih ni njihov život, njihov imetak ni njihove bogomolje.
Također iz tuđine osobito u moju državu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem teškom zakletvom: Stvoriteljem i gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam musafa sa velikim Božijim Poslanikom (Muhamedom) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju pašem, da ovim što je napisano nikoje lice ne smije se suprotstaviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovijesti budu pokorni.“