Ljudi u Ahmićima danas uglavnom nisu zainteresovani da pričaju o zločinima koje su preživjeli. Kažu da im je dosta svega. Kada pričaju o tome, bude im teško. Tužni su i bezvoljni. Daleko od toga da žele zaboraviti ono što im se desilo, ali svako vraćanje filma ponovo ih “ubija”. Možda će, kažu, neke mlađe generacije iz Ahmića o svemu moći pričati i razmišljati trezvenije glave
“To se desilo ujutru rano. Došli su Hrvati i počeli ubijati. Babu su ubili odmah ispred garaže. Ubili su i naše komšije. Njih su ubili na pragu. Nas su puštili da bježimo. Pobjegli smo gore u selo. Tu smo dočekali mrak a onda smo pješke otišli u Zenicu. Ja sam imala pet godina. Poginuo je i moj amidža, njegova žena i njihovo dvoje djece. HVO ih je ubio na spavanju. Jedan njihov sin imao je sedam godina, a drugi tri mjeseca”, objašnjava Amina Ahmić za agenciju “Patria”.
Njen komšija Junuz bio je odrastao čovjek kada se u Ahmićima desio zločin. Govori o tome kako su mrtva tijela ležala po cijelo selu. HVO mu je ubio sina. “Ne volim da pričam o ratu i o onome što se desilo. Sa svih strana smo bili opkoljeni”, kaže Junuz.
Pokolj u Ahmićima je ratni zločin koji su počinili pripadnici HVO 16. aprila 1993. nad bošnjačkim civilima. Ahmići su malo selo u srednjoj Bosni. Ubijeno je 116 osoba. To je bio najveći pokolj u sukobu Bošnjaka i Hrvata.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ti zločini bili zločin protiv čovječnosti, a jedan od izvršitelja ove akcije, Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora. Pokolj su otkrili mirovne snage UN-a sastavljene od britanske vojske i pukovnik Bob Stewart.
U petak, 16. aprila, u 5:30 ujutro, HVO je istovremeno napao naselja Vitez, Stari Vitez, Ahmići, Nadioci, Šantici, Pirići, Novaci, Putiš i Donja Večeriska. Hrvatski stanovnici tih sela su pravovremeno upozoreni o napadu a neki su čak i sudjelovali u njemu. Hrvatske žene i djeca su evakuirani dan prije borbi. Tog jutra, HVO vozila blokirala su glavne ceste a napad je započeo sa tri strane kako bi se stanovništvo u bijegu usmjerilo prema jugu gdje su vojnici čekali i pucali na ljude. Male skupine od oko pet do deset vojnika išle su od kuće do kuće, palili ih te ubijali ili tjerali mještane. Na kraju, Ahmići su teško razoreni. Ubijeno je 116 osoba, od čega su 32 bili žene a 11 djeca mlađa od 18 godina. Dvije lokalne džamije su uništene eksplozivima.
Prema Centru za ljudska prava u Zenici, od 200 bošnjačkih kuća, spaljeno je 180.
Počinioci su bili pripadnici jedinica Anti-teroristička bojna Vojne Policije HVO-a “Jokeri”, Viteška brigada HVO-a, PPN Vitezovi i brigada “Nikola Šubić Zrinski”.
Za ovaj zločin osuđeni su: Dario Kordić(25 godina), Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić osuđeni su na zatvorsku kaznu od 6 do 10 godina zbog sudjelovanja u napadu, no pravomoćnom presudom su 2001. oslobođeni krivnje. Drago Josipović dobio je 12 a Vladimir Šantić 18 godina zatvora. Dragan Papić oslobođen je krivnje.
Za zločin u Ahmićima izvinio se predsjednik Hrvatske Ivo Josipović.
