Gajenje svilenih buba je danas vrlo rijetko zanimanje. Ono je polahko iščezavalo, potiskivano konkurencijom – proizvodnjom tkanina od vještačkih vlakana, ali je prije izvjesnog vremena opet malo oživjelo, sa pronalaskom novih načina gajenja. Gajenje svilenih buba počinje svake godine početkom proljeća, a završava se u ljeto. Za ta tri mjeseca, svilenim bubama treba stalno posvećivati veliku pažnju. Uzgajivač mora da pazi na temperaturu u prostorijama gdje se nalaze gusjenice u čahurama, da stalno snabdijeva te gladnice svježim dudovim lišćem, i da održava besprijekornu čistoću, kako bi spriječio pojavu zaraznih bolesti. U ostale mjesece on ima vremena da preradi i proda vlakna, da se brine o jajima svilenih buba i dragocjenom dudovom drveću, čije lišće svilene bube jedino jedu.
U Japanu postoje selekcionisane tri rase sviloprelje koje daju i po tri generacije godišnje, odnosno tri berbe svile. Neke rase mogu dati čak i do pet generacija godišnje, ukoliko su klimatski uslovi optimalni.