U vremenu kada smo zaokupljeni nevidljivim neprijateljem zvanim korona, Vukovijanka Senija Brđanović svakodnevnim postovima na jednoj kulinarskoj stranici obraduje žene tradicionalnim jelima serviranim, na starinski način, na siniji. Ona je prije dva mjeseca dnevni boravak pretvorila u bosansku sobu. Ideja o uređenju bosanske sobe nije slučajno došla, jer u njenom genetskom kodu tradicija živi, prenosi se sa koljeno na koljeno. Ova vrijedna žena je željela da dio ljubavi i topline iz svog doma prenese ljubiteljima tradicije i običaja. Sve što radi-radi sa puno ljubavi prema, pa možemo reći, zaboravljenoj tradiciji. Često je prisutna i nostalgija za tim vremenima, kaže Senija, kao i za osobama koje više nisu tu, a na ovaj način žive u njenom sjećanju, jer neke predmete je dobila od njih.
“Ideju da uredim sobu je zbog toga što volim ovu našu tradiciju , jednostavno osjećam neki mir i rahatluk u duši, a možda je to i genetski, jer potičem iz tradicionalne porodice, gdje svi drže do naše tradicije. Uslove za sobu nisam imala ranije, ali kad su se stekli odma sam uredila prostor i to svoj dnevni boravak”, kazala je Senija.
Iako kako kaže sobu nije u potpunosti uredila u tradicinalnom stilu, nadstoji se tome posvetiti i sakupiti što više predmeta. U sobi se nalaze stara mangala, sinija, sehara, džezva, ćilim, ponjave i drugi ručni radovi.
“Predmete mi je pomogao nabaviti muž. On mi je velika podršaka. Također, djeca i prijatelji. Imala sam i svojih stvari koje sam čuvala još od moje rahmetli nene koja se bavila tkanjem.”
Prijatelji su se pitali zbog čega se odlučila napraviti bosansku sobu, ali nakon prve popijene kahve u istoj, sve im je bilo jasno. Bosanski merak i rahatluk ništa ne može zamijeniti. Osim kahve na siniji servira i tradicionalne delicije.
“Pa sad su svi oduševljeni, pa dobro bi bilo da ih potaknem da se ne zaboravi naša starina. Što se tiče jela još kao dijete sam naučila kuhati, a kad jednom nešto naučiš to više ne zaboravlja. Kuham sve, ali naša tradicionalna jela posebno, jer sam ja odrasla uz takva jela”.
Također, Senija je željela da pored bosanske sobe sakupi i što više tradiconalnog posuđa od ljudi koji su uspjeli da iste sačuvaju.
“Još da dodam ovo naše staro posuđe što ja imam, nešto sam dobijala na poklon od naših starih nena, one jedino nisu pobacale stare stvari, još ih čuvaju. Mnoge sam kupila na lokalnim pijacama i mnogi mi tad kažu, a što će ti ovo, jer su to već zaboravljene stvari”.
Senija živi u Vukovijama Donjim i majka je dvoje djece. Kako je domaćica, najviše vremena provodi kod kuće, a posebno voli biti uz devetomjesečnog unuka. Želi biti dio njegovog odrastanja, pratiti njegove prve korake, riječi, čuvati i pružiti mu bezbrižno djetinjstvo. Ljubav prema tradiciji želi prenijeti i na svoja pokoljenja.