Obavezno zdravstveno osiguranje, kao dio socijalnog osiguranja građana, čini jedinstveni sistem u okviru koga građani ulaganjem sredstava, na načelima uzajamnosti i solidarnosti na teritoriji Federacije, ostvaruju prava na zdravstvenu zaštitu na način koji je utvrđen ovim zakonom, Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i propisima donesenim na osnovu tih zakona.
Na obavezno zdravstveno osiguranje, prema jednoj od osnova osiguranja utvrđenih ovim zakonom, obavezna su se osigurati sve osobe sa prebivalištem u Federaciji i stranci sa odobrenim stalnim boravkom u Federaciji, ako međunarodnim ugovorom, odnosno posebnim zakonom nije drukčije određeno.
Osiguranim osobama kojima se osiguravaju prava i obaveze iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u smislu ovoga zakona, smatraju se osiguranici, djeca do navršene 18. godine života, članovi porodice osiguranika i druga osigurana lica koja se obavezno zdravstveno osiguravaju u određenim okolnostima.
Na obavezno zdravstveno osiguranje prema odredbama ovoga zakona obavezno se osiguravaju i državljani država članica Evropske unije, te državljani države koja nije država članica sa odobrenim privremenim boravkom u Federaciji, a na osnovu radnog odnosa kod poslodavca sa sjedištem u Federaciji, odnosno na osnovu obavljanja privredne, odnosno profesionalne djelatnosti u Federaciji, ako su ispunjeni uvjeti prema Zakonu o kretanju i boravku stranaca i azilu koji uređuje pitanje boravka i rada stranaca u Federaciji i ako propisima Evropske unije ili međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.
Ovim zakonom predložena je alokacija sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja centralno, u jedinstvenom zavodu zdravstvenog osiguranja. Ovim modelom alokacije sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja se potpuno i stvarno izjednačavaju prava osiguranika na cijelom teritoriju Federacije, što osim totalnog finansijskog poravnanja novca per capita, podrazumijeva i izjednačavanja rizika prema dobnoj strukturi neke regije. Ova šema alokacije sredstava osigurava potpunu solidarnost cijele teritorije Federacije na maksimalno mogući način, ali i stvarnu ujednačenost prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja za sve osiguranike Federacije.
Predloženi model podrazumijeva brojne benefite, uključujući razvoj novih mehanizama plaćanja zdravstvenih usluga koji će promovirati princip da „novac prati pacijenta“, čime će se postići pravičnija raspodjela resursa prema zdravstvenim ustanovama.
Naravno, reorganizacija sama po sebi ne može dati nikakve značajnije rezultate ako nije praćena drugim aktivnostima koje moraju rezultirati takvim promjenama koje omogućavaju adekvatno funkcioniranje sektora zdravstvenog osiguranja, a to zahtijeva određeni period. Donošenje novog Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju je sistemska mjera koja treba donijeti značajne efekte u cilju racionalnijeg, a time efektivnijeg i efikasnijeg funkcioniranja sistema osiguranja, odnosno sistema zdravstvene zaštite, ali i stvarno ujednačavanje prava osiguranika na cijelom teritoriju Federacije, saopćeno je iz Ureda za odnose s javnošću Vlade FBiH.