Transparency International Bosne i Hercegovine (TI BiH) predstavio je rezultate Istraživanja percepcije korupcije u visokom obrazovanju u BiH, kao i rezultate istraživanja upoznatosti osoblja univerziteta o antikorupcijskim propisima u visokom obrazovanju.
Cilj istraživanja je bio prikupiti stavove o tome koliki je nivo korupcije u visokom obrazovanju u BiH, u kojim oblastima se javlja, na koji način se manifestuje, te na koji način bi se trebalo boriti protiv korupcije i sprečavati je. Istraživanje je sprovedeno u svim univerzitetskim centrima širom BiH, te je uključilo i privatne i javne univerzitete.
Istraživanje je pokazalo velike razlike u stavovima između univerzitetskih profesora i studenata. Dok većina studenata korupciju vidi kao veoma raširenu pojavu, pa čak i kao dominantno obilježje univerziteta, osoblje poriče ili relativizuje prave razmjere korupcije.
Rezultati ukazuju i na poražavajuću činjenicu da je gotovo svaki četvrti student imao lični susret sa korupcijom – platio je pozitivnu ocjenu ili je traženo od njega da je na neki način plati.
S druge strane, studenti kao najrasprostranjenije oblike korupcije na njihovim fakultetima vide: davanje/dobijanje pozitivne ocjene za novac ili neku drugu naknadu (45%), dobijanje ocjene na osnovu rodbinskih i porodično-prijateljskih veza (20%), uslovljavanja izlaska na ispit kupovinom knjiga (15%), kada nastavnici i ostalo osoblje „guraju“ svoju djecu kroz studij (osiguravaju im vertikalnu prohodnost) (6%), svako nezasluženo dobijanje ocjene (7%).
S druge strane, osoblje iskazuje više zabrinutosti zbog nezasluženog napredovanja nastavnika u karijeri i narušavanja propisanih pravila u obrazovnom procesu.
Korupciji na fakultetima, po uvjerenju studenata, najviše pogoduju: održavanje ispita u četiri oka (bez svjedoka) a koji se najčešće održavaju u kabinetima, usmeno ispitivanje, nepridržavanje zakazanih ispitnih termina i neformalna druženja studenata sa nastavnicima i asistentima na kojima se razvijaju neprimjereni odnosi.
I studenti i osoblje u u najvećoj mjeri smatraju da je podjednaka krivica profesora i studenata za korupciju na fakultetima. Međutim, za neefikasnost u suzbijanju korupcije student najviše krive nadležna ministarstva za obrazovanje i pravosudne organe, dok osoblje s druge strane veću odgovornost prenosi na upravljačke strukture univerziteta.
Razlikuju se i stavovi o štetnosti korupcije po kvalitet znanja i stečenih diploma. Dok većina (36,6%) studenata smatra da ugrožava nivo znanja, te da ke većina diploma stečena bez adekvatnog znanja, većina profesora smatra da korupcija nema veliki uticaj na nivo znanja i diploma.
Posebno je zabrinjavajuća spremnost 46% studenata da pribjegne korupciji u slučaju da nemaju drugog načina da polože ispit. U isto vrijeme, spremnost i studenata i profesora na uključivanje u antikoruptivno djelovanje još uvijek se svodi većinom na nivo pisanja anonimnih prijava.
Kada su u pitanju mjere suzbijanja korupcije, generalno gledajući i studenti i osoblje preferiraju poduzimanje strožijih, represivnih mjera i računaju na odvraćajući efekat strožijih kazni, donošenje strožijih zakona i za dosljedno i efikasno krivično gonjenje počinitelja.