Tokom 2020. godine na području Bosne i Hercegovine pronađeni su posmrtni ostaci svega 62 žrtve iz proteklog rata. Uz uobičajene probleme sa kojima se suočava Institut za nestale osobe (INO), ove godine traženje nestalih je dodatno otežala pandemija koronavirusa.Ferida Nišić još uvijek traga za posmrtnim ostacima svoga brata Muje Musića, kao i za još deset članova porodice Musić koji su prema njenim informacijama 1992. godine izvedeni u grupi od 46 Hadžićana iz kasarne “Slaviša Vajner Čiča” u Lukavici kod Sarajeva, odakle im se gubi svaki trag.Prošle godine je pronađeno i ukopano 12 osoba sa područja Hadžića, kaže Nišić, sekretarka Udruženja nestalih iz ove općine, ali je, dodaje, ove godine “situacija zamrla”.
“Vi živite traganje. Ako ste u udruženju ili prostoriji gdje već dolazite, stalno gledate njihove slike, stalno pričate o tome, stalno vas posjećuju ljudi koji se bave time, vi nikako ne možete da se isključite iz toga i stalno živite u nadi i svaka informacija vam puno znači, bez obzira koliko vi imate sumnje da je ona tačna”, govori Nišić.Dodaje da je pandemija koronavirusa loše uticala i na njen rad.
“Čovjek ima osjećaj kao da gubi nadu”, kaže ona.
Usporen proces pronalaska i identifikacije
Do kraja novembra ove godine uposlenici Instituta za traženje nestalih izašli su na teren 881 put, a izvršene su ukupno 82 ekshumacije. Tom prilikom ekshumirani su posmrtni ostaci 62 žrtve proteklog rata na području cijele BiH, potvrdili su za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) iz Instituta za traženje nestalih.Najveći broj tijela do kraja novembra ekshumiran je na teritoriji koju pokriva terenski ured Istočno Sarajevo, ukupno 27 posmrtnih ostataka, dok je na području Terenskog ureda u Tuzli ekshumirano 19 posmrtnih ostataka.U većini slučajeva se radilo, kako pojašnjavaju iz Instituta, o nekompletnim tijelima i oskudnim posmrtnim ostacima dok su prilikom nekoliko ekshumacija pronađeni kompletni posmrtni ostaci žrtava.
“Tokom ove godine Institutu za nestale osobe BiH pojava koronavirusa je značajno otežala rad pa i privremeno obustavila. Nakon odluke Vijeća ministara BiH o zabrani okupljanja više od pet osoba, ekshumacije su obustavljene tokom dva mjeseca i to u proljetnom periodu kada se u pravilu u najvećoj mjeri i izvršavaju”, navode iz Instituta.
Upravo to je, ističu, dovelo do značajno manjeg broja ekshumiranih posmrtnih ostataka, u odnosu na prethodne godine. Tokom 2019. godine ekshumirano je 97 posmrtnih ostataka, a godinu ranije 134. Do kraja novembra ove godine izvršen je i značajan broj reekshumacija – 154, iako je i ovaj broj znatno manji u odnosu na isti period tokom prethodne godine.Za Marina Brkića, predsjednika Udruge nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Hrvata Brčko distrikta koronavirus ne može biti izgovor. Mnoge porodice davno su izgubile nadu da će pronaći posmrtne ostatke svojih najmilijih, kaže on.
“Ljudi žele samo da pronađu svoje najmilije, da se to ubrza, da imaju gdje da dođu zapaliti svijeću i da idu dalje i da se pokušaju kazniti počinioci zločina”, pojašnjava on.Iz Instituta navode da je pandemija koronavirusa utjecala i na proces identifikacije pronađenih posmrtnih ostataka.
Do kraja novembra ove godine identifikovana je 51 žrtva, dok je u samo prvih devet mjeseci prethodne godine identifikovano 177 žrtava.Zbog zabrane okupljanja, jedne od mjera za suzbijanje širenja koronavirusa, kako navode iz INO-a, obustavljene su bile i identifikacije, a nakon ukidanja ove odluke, porodice žrtava koje u velikoj mjeri žive u inostranstvu zbog ograničenja kretanja nisu bile u mogućnosti doći u BiH kako bi identifikovali svoje najmilije.
“Upravo zbog toga smo imali i tako mali broj žrtava na ukopu 11. jula u Srebrenici, na 25. godišnjicu od genocida”, kažu iz Instituta.Veliki problem u pronalasku preostalih žrtava za kojima se još uvijek traga, kako pojašnjavaju, jeste nedostatak tačnih informacija o lokacijama grobnica u kojima se nalaze žrtve, ali i protok vremena.
“Vjerujemo da u našoj zemlji još uvijek ima desetine masovnih grobnica kao i veliki broj pojedinačnih i zajedničkih grobnica. Međutim, sve se teže dolazi do pravih informacija, i dalje je na snazi zavjet šutnje”, navodi INO.
“Treba pronaći svakog nestalog”
Šef programa za Zapadni Balkan Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) Matthew Holliday je ranije za BIRN BiH objasnio kako jednu od prepreka u pronalasku nestalih predstavlja nedostatak tačnih informacija o lokacijama skrivenih grobnica, te da je broj iskopavanja ostao isti kao i prije deset ili 15 godina, ali da ta iskopavanja nisu više uspješna kao nekad.
“Prošlo je puno vremena od sukoba. Kod onih koji su bili svjedoci ili imali informacije blijede sjećanja i činjenica je da iskopavanja, nažalost, nisu više tako uspješna kao što su bila u prošlosti. Neki pojedinci koji imaju informacije o lokacijama grobnica boje se krivičnog gonjenja pa zbog toga biraju da ne odaju te informacije”, kazao je on.
Predsjednica Odbora porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Istočno Sarajevo Milka Kokot smatra da pandemija koronavirusa jeste usporila dosta toga, ali da to nije razlog da se ne nastavi potraga za nestalim.
“Mi znamo da korona nije jedini krivac u svemu tome. Ja ne mogu koronu kriviti za nešto što je bilo prije 25 godina. Znači, 25 godina treba ljudima da shvate da treba naći svakog nestalog na ovome ratnom prostoru koji se desio od 1992. do 1995. godine, bilo koje nacionalnosti, i da porodice umiru i da nema ko da sahrani te ljude koje će možda naći za nekih 10-15 godina”, kaže Kokot.
Ona dodaje da ne postoji dovoljna zainteresovanost za porodice koje tragaju za svojim najmilijim, ali naglašava da nije izgubila nadu u pronalazak svog oca i brata.Prema podacima INO-a, u BiH je tokom rata nestalo 32.000 osoba, a za više od 7.000 njih se još uvijek traga. Do sada je ekshumirano nešto više od 25.500 osoba, dok ih je više od 24.000 identifikovano, a njihovi posmrtni ostaci predati su porodicama radi ukopa.
(RTV Slon/BIRN)