– Prošlo je više od sto godina od zabrane bošnjačkog nacionalnog imena 1906. Od tog vremena, pa i ranije, veliki broj Bošnjaka pravoslavne i katoličke vjere napustio je ovo tradicionalno ime, i uz snažni poticaj iz Srbije i Hrvatske počeli se izjašnjavati nacionalnim imenom susjednih zemalja. Muslimani u Bosni i Sandžaku nastavili su se nazivati Bošnjacima. Na Bošnjačkom saboru 1993., a nakon zabrane u Austrougarskoj, opštim konsenzusom vratilo smo naše drevno ime, kada su nas pogrdno nazivali “muhamedancima”, preko Kraljevine SHS kada nas nisu priznavali kao narod, do komunističke Jugoslavije i perioda prisiljavanja da se izjašnjavamo kao Srbi ili kao Hrvati islamske vjeroispovijesti, do dozvole da se izjašnjavamo kao Muslimani s malim, odnosno kasnije velikim slovom M, kazao je Tokić u intervjuu za Fenu.
Na pitanje mogu li Bošnjaci biti ateisti ako se tako osjećaju, Tokić, čija kampanja zagovara da se Bošnjaci u vjerskom smislu izjašnjavaju kao muslimani, odgovara: “Mogu, ako ih nije strah od Boga”.
Je li identitet koji proizilazi iz državljanstva u koliziciji s (etno)nacionalnim identitetom, pitali smo Tokića.
– BiH je, prema ustavnopravnom uređenju, država triju konstitutivnih naroda – Bošnjaka, Srba i Hrvata – i na popisu stanovništva jedino je meritorno ono određenje našeg naroda koje mu garantira ustavna prava i položaj jednakog naroda na cjelokupnoj teritoriji države, a to je njegovo bošnjačko ime. Sramni pokušaj da se nacionalnost zamijeni pripadnošću državi iskrivljava i falsificira stanje nacionalnih odnosa u BiH i predstavlja dio nastojanja da se izvrši revizija broja pripadnika bošnjačkog naroda i pokušaj negiranja našeg nacionalnog identiteta.
U ovakvim pokušajima da se nacionalna identifikacija Bošnjaka veže za ime naše države leži opasnost da Bošnjaci prije svega dovedu u pitanje svoj položaj u BiH jer je sigurno da će Srbi i Hrvati, osim rijetkih izuzetaka, ostati privrženi svojim historijskim nacionalnim imenima, kaže Tokić.
Stoga je stava da “nagovaranje prije svih Bošnjaka da koriste ime Bosanac kao nacionalno izjašnjavanje je pokušaj nove prevare slične onoj kada nam je bila nuđena opcija i kod Bošnjaka nekritički prihvaćena kroz izjašnjavanje imenom Jugoslaven”.
Kakve, ukoliko ikakve, posljedice – pravno-političke, institucionalne, itd., možemo očekivati/imati ako popis pokaže da u Bosni i Hercegovini živi više od 50 posto Bošnjaka?
– Rezulati popisa imat će dalekosežne posljedice prvenstveno za Bošnjake, a time ukupno i za BiH. Relevantne statističke procjene pokazuju da danas u BiH živi natpolovična većina Bošnjaka. Veći broj Bošnjaka kao autohtonog naroda Bosne znači i veću stabilnost države BiH.
Popis stanovništva 2013. godine Bošnjaci i bosanski jezik će prvi put ući u službenu statistiku Evrope. Jasno je da iz postojećeg ustavnopravnog sistema BiH nacionalna struktura stanovništva predstavlja osnovnu obavezne strukture zastupljenih u državnoj službi i ukupne strukture vlasti od općine do državnog nivoa, misli Tokić.
S druge strane, smatra da se ne može očekivati da popis pokaže da u BiH ima više Bosanaca nego jednog konstitutivnog naroda ili više njih.
Ovaj intervju je rađen kao priprema i podloga za okrugli sto “Popis stanovništva – kontroverze i posljedice” koji Fena organizira 22. novembra u ovalnoj sali Gradskog vijeća Grada Sarajeva.
Na okruglom stolu bit će prezentirani različiti stavovi predstavnika akademske i zainteresirane javnosti te aktivista nevladinog sektora. Cilj okruglog stola je doprinijeti javnoj raspravi o popisu stanovništva.