Site iconNEON Televizija

Taxi Šefket – Memoari: Zbog čega je Bošnjo skočio sa Ajfelovog tornja?

taksi – A što ti samo šutiš?

Čini ti se brale, ja najviše pričam samo što me niko ne čuje, kontam…

– Ne šutim, nego onako… Ja obično vozim i slušam šta drugi besjede…

– Nekom ti to drugom, voze i drugi taksisti a usta ne zatvaraju, a ti kako vidim rijetko progovaraš.

Opa, izgleda da me neko analizirao.

– Jesi li čuo za ona ubistva i belaje ovih dana?

– Čuo, jašta sam. Ako malo pričam ne znači da ne čujem. Taksisti sve čuju i ono što jeste a više što nije…

– I šta kažeš?

– Šta da kažem?

– Ubijaju se ljudi, vješaju, pucaju u sebe, kolju a ti nemaš komantar na to.

– Šta vrijedi moj komentar, hoće li išta promijeniti?

– Ja sam drugačije čuo. Jedan moj prijatelj inače tvoja stalna mušterija veli da imaš britak jezik i komentare koje vrijedi čuti.

– Lažu te ljudi, jarane, ja samo taksiram. Vozim narod i to je sve.

– A ovaj popis stanovništva i o tome ništa nemaš reći?

– Govore drugi, ubiše se da nas ubijede da nismo Bosanci, a ja do juče vjerovao da jesmo. Eto moje pameti, pojma ti ja nemam.

– Nije to baš tako.

– A kako je?

– Pa po ustavu je određeno da smo Bošnjaci i gotovo, ne izjasnimo li se tako odosmo u manjinu.

– Šta fali manjini?

– Ne fali ništa u Švicarskoj ali ovdje bi moglo zafaliti, ovo je naša zemlja…

– Jest ono…

– Pa kako ćeš se ti izjesniti na popisu?

Navalio čovjek i ne popušta, davi, neda mi da se snađem, da se podsjetim zbog čega više šutim nego što govorim.

– Kao taksista…

– Kako?

– Izjasnit ću se kao taksista.

– Nema te stavke. Ne može tako.

– Ko kaže da ne može. Ja sam taksista, vozim taksi, i ako nema te stavke na popisu onda nešto sa popisom nije uredu.

– Ti to mene malo zajebavaš, je li tako?

– Ti si prvi počeo.

– Možda si u pravu, svačije je kako će se izjasniti.

– Znaš li ti što je Bosanac skočio sa Ajfelovog tornja?

– Ne znam, što?

– Rekli mu, ne smiješ.

– Ah, tako znači.

– Tako…

– Misliš da će tako biti i sa ovim popisom.

– Tako će biti. Mi smo inat ljudi, i izjasnit ćemo se po principu inata…

– Možda to i jeste tako.

– A jezik. Kojim jezikom govorimo? Je li Bosanski ili neki drugi?

– Ne kontam to baš najbolje. Ako smo Bošnjaci zar nije Bošnjački, Bosanski bi bio za Bosance…

– Tako je po ustavu.

– Ah taj ustav je vražja zavrzlama.

– I…

– Ništa bolan, najpametnije je da šutim. Kad god progovorim moje vlastite riječi me išamaraju…

– Ne može se ni šutjeti vječito, ovo je vrijeme kada treba urlati, lajati, vrištati…

– Pogrešno je što šutim?

– Mislim da jeste.

– Možda si ti i u pravu. Krajnje je vrijeme da progovorim.

– Tako je Šefkete. Meni stani ovdje kod semafora da izađem.

– Sretno.

– Živ bio… I ne šuti, ti si taksista, nisi nijem…

 

zabilježio

Šefket T.

Exit mobile version