Ljudi zbilja mogu poludjeti zbog ljubavi. Oni mogu osjećati jedno, ali reći nešto potpuno drugo – a njihovi će partneri čuti nešto potpuno treće. I kako se onda snaći u toj ljubavnoj kakofoniji? Sada postoji novi vodič koji bi trebao smanjiti jaz između spolova.
Komunikacijski jaz između muškaraca i žena zagonetka je koja se pokušava riješiti već tisućama godina, a sada bi konačno vodič, koji je napisala američka psihologinja dr. Linda Papadopoulos, nazvan “What Men Say, What Women Hear’ (Što muškarci kažu, što žene čuju) trebao izgraditi most preko stalno prisutnog procjepa između spolova.
Kako bi saznala što “muški govor” uopće jest, dr. Papadopoulos je analizirala tipične razgovore između muškaraca i žena, 4 tipične situacije, i otkrila što se točno događa u muškoj glavi.
Razgovor nakon spoja:
On kaže: “Odlično sam se zabavio. Nazovem te?”
Ona misli: On me se pokušava riješiti.
Ona kaže: “Da, naravno. Hvala ti za večeras. Vidimo se uskoro…”
On misli: Ona ne zvuči baš oduševljeno mojim prijedlogom. Neću se ponižavati i forsirati vezu među nama.
Prema Lindi, žena ne bi trebala misliti negativno o muškarcu kada je on zaista iskren. Ne znači da vas se pokušava otarasiti kada vam kaže da će vas nazvati. Većina muškaraca nema unaprijed pripremljenu “šprancu” što će reći, pa nije u redu unaprijed osuđivati ih. Ako niste sigurni je li zainteresiran, najbolji način da saznate je da ga direktno pitate.
Razgovor nakon upoznavanja roditelja:
Ona kaže: “Ti i tvoj tata ste se dobro zabavljali, zar ne?”
Ona misli: A ja se zaista nisam…
On kaže: “Da, super je bilo vidjeti ih.”
Ona kaže: “Hmmm, da.”
On čuje: Ne volim tvoju obitelj.
Prema Lindinom mišljenju to je ono što se događa kada se djevojka osjeća zapostavljeno ili izostavljeno u komunikaciji s obitelji njezinog dečka. U tom slučaju umjesto da oboje prijeđu u defenzivu, par bi trebao otvoreno porazgovarati o toj situaciji, a ona bi trebala njemu dati do znanja točno što misli, ali bez osuđivanja.
Razgovor u vrijeme emocionalne nedostupnosti:
On kaže: (dok gledaju dirljivu dramu) “Jesi li dobro?”
On misli i želi reći: Zašto plačeš?
Ona kaže: “Naravno, samo me podsjetilo na nešto tužno iz moje prošlosti.”
On misli: Kakve veze ima ovaj film s tvojim životom? Osjećam se neugodno. Ne znam kako se nositi s tvojim emocijama i osjećam se zarobljen.
On kaže: Ništa.
To što on ništa ne kaže znači da ne zna što reći, i vjerojatno bi se još više uznemirio kada bi znao da vas svojom šutnjom zapravo vas još više uzrujava. Iako su suze normalan način izražavanja emocija za žene, većina muškaraca ne reagira tako. Oni se koncentriraju na traženje rješenja i žele da žene prestanu plakati. Oni bi trebali znati da kada djevojke plaču, sve što one žele je utjeha ili da ih se ostavi na miru.
Razgovor o braku:
On kaže: “Jedva čekam dan kad ću prošetati prema oltaru.”
On misli i želi reći: Volim te.
Ona čuje: Naša veza će biti savršena, i mi ćemo jedno drugom biti potpuno predani, tek kada se vjenčamo. Ništa drugo nije dovoljno dobro.
Ona misli: Volim te, ali rekla sam ti da nisam zainteresirana za brak.
Linda kaže da ljudi o braku obično vide onakvim kakav je bio brak njihovih roditelja – sretan ili nesretan. U ovom slučaju par treba ozbiljno porazgovarati o tome kako zamišljaju zajedničku budućnost i što brak znači za jednog i drugog, te pronaći kompromise. Moramo voditi računa o tome da ako brak nije uspio za vaše roditelje, to ne znači da neće i za vas. Ako vaš partner nema dobro mišljenje o braku, pokušajte porazgovarati o pozitivnim i negativnim stranama, i mirnim putem pokušajte objasniti svoje stajalište.
Ovo su bile četiri situacije, koje autorica knjige naziva tipičnim u vezama. Sve u svemu, sve se svodi na to da moramo pokazati više razumijevanja za drugu polovicu u vezi. Samo kompromisima, razgovorima i povremenim popuštanjem (s obje strane) može se izgraditi temelj stabilne i dugotrajne veze. Što muškarci zaista misle nećemo nikada točno moći razumjeti (jer ipak smo poprlično različiti), ali na ovaj način barem možemo lakše doći na “zelenu granu” s njima.