Ne samo što nijedan naučnik laicima još uvijek nije uspio pojednostavljeno objasniti što je zapravo Higgsov bozon, već danas objavljuju kako su “vjerojatno” pronašli isti. Vijest je doslovno pomela sve druge vijesti iz fokusa, unatoč činjenici da se radi o temi koja je izuzetno stručna i zaista teška za shvaćanje svima koji aktivno ne prate najnovija dostignuća na polju fizike. No, u “lov” na spomenuti bozon utrošene su milijarde dolara i skladno tome nije čudno da mnogi nastoje objasniti da li je sav taj novac zaista bio potreban.
Prošlosedmična konferencija je bez sumnje razočarala mnoge. Da li se itko više sjeća NASA-ine konferencije krajem 2010 kada je cijeli svijet s nestrpljenjem očekivao “navodne” senzacionalne vijesti vezane uz otkriće vanzemaljskog života?
Ta konferencija je stvorila toliko uzbuđenja da su pucali internetski serveri diljem svijeta. U konačnici, već 10 minuta nakon početka konferencije, milioni su se začuđeno pogledavali pitajući se “kada će pokazati aliena?”
Potraga za Higgsovim bozonom vjerojatno će ostaviti isti dojam, pogotovo zbog činjenice da mediji uporno inzistiraju na imenu “božja čestica” i samim time potpaljuju bujnu maštu masama. A i LHC tuneli izgledaju kao svemirski brod, što svakako pomaže u održavanju euforije.
Ipak, pokušajmo bar u osnovnim crtama pojasniti šta je zapravo Higgsov bozon. Kao prvo, definirajmo što je “bozon”.
Ako pogledamo unos u bosanskoj verziji wikipedije pronaći ćemo ovaj opis: “Bozon’ je čestica koja ima cjelobrojan spin, dok fermion ima polubrojan spin. Ona je prijenosnik slabe nuklearne sile, odgovorne za raspade protona u neutrone i obrnuto. Jako su masivni te im je djelovanje ograničeno na atomsku jezgru.” Jasnije? Naravno da ne.
Pokušajmo rasčlaniti to u detalje. Naime, u fizici elementarnih čestica “bozon” je jedna od dvaju klasa pod-atomskih čestica. Što to znači? Bez da ulazimo u popis pojedinih čestica, recimo samo kako su pod-atomske čestice one čestice koje su manje od atoma. Uz bozone imamo i femione. Riječ “bozon” dolazi od izvedenice prezimena indijskog znanstvenika Satyendra Nath Bosea.
Jedna od tih elementarnih čestica je i tzv. Higgsov bozon. Zašto Higgsov? Prema britanskom znanstveniku Peter Higgsu. Gospodin Higgs je teoretičar fizike sa sveučilišta University of Edinburgh, ima 83 godine i otišao je u mirovinu 1996.
Spomenimo u nekoliko crtica i ponešto o samom Higgsu. 2004. je dobio nagradu izraelske Wolf Fundacije za fiziku, ali nije želio otputovati u Jeruzalem po nagradu jer se protivi izraelskom postupanju prema Palestincima. Eto, sada znamo kako je otac teorije o najpopularnijem svjetskom bozonu ujedno i pravično politički osviještena osoba.
Ono što je i važnije od samog bozona je tzv. “Higgsovo polje”. A šta je Higgsovo polje? Hipotetičko prisutno kvantno polje koje – ukoliko zaista postoji – je odgovorno za davanje mase pojedinim česticama. Naravno, radi se primarno o hipotezi – teoriji koja tek treba biti dokazana. Ono što hipoteza zapravo govori je slijedeće – sve fundamentalne čestice, kao npr. elektroni, dobivaju svoju masu upravo kretanjem kroz to Higgsovo polje. Kada govorimo o konkretnom polju govorimo o prostoru od kojega je , prema hipotezi, sačinjen cijeli naš svemir. Tu dolazimo do konkretne važnosti Higgsovog bozona. Naime, u anti-znanstveno pojednostavljenom terminu – nakon što fundamentalna čestica prođe kroz polje, i pritom dobiva svoju osnovnu masu, iza nje ostaje trag – taj trag je upravo Higgsov bozon.
Nadalje, prema teoriji, trag ostaje u izuzetno kratkom vremenu i do njega je nemoguće doći bez sofisticirane opreme.
Tu na scenu dolazi tzv. “Veliki hadronski sudarač” (LHC). LHC se nalazi u tunelu dugačkom 27 km koji se nalazi 175 metara ispod francusko-švicarske granice u blizini Ženeve. Hadron? Hadroni su subatomske čestice na koje djeluje rezidualna jaka nuklearna sila.
Privedimo polako kraju ovaj pokušaj opisivanja aktualnog procesa. Milijarde dolara koje su uložene u ovu operaciju trebale bi pronaći ili “primijetiti” postojanje opisanog Higgsovog bozona. Što bi to značilo? Prije svega bi značilo da je teorija gospodina Higgsa tačna i da čestice zaista dobivaju masu kroz proces kretanja u spomenutom teoretskom polju. Što bi to zaista značilo? Bio bi to velik napredak za nauku u procesu istraživanja subatomskih elemenata, možda čak i promjena paradigme – tj. promjena načina gledanja na pojedine stvari u okviru nauke.
Postoje li loše strane? Možda ni dužnosnici u američkom industrijsko-vojnom kompleksu ne bi znali puno bolje objasniti što je zapravo Higgsov bozon, ali ne bi nas iznenadilo da znanstvena revolucija – kao i bezbroj puta do sada – završi u svrsi stvaranja novog oružja. Priznali mi to ili ne, naučnici su posebna sorta, velik broj njih jako malo mari za to da li će njihov progres biti u svrhu pozitivne ili negativne konzekvence po čovječanstvo. Progres ispred implikacija. Naravno, ne svi, nemojmo zaboraviti Alberta Einsteina čiji je jedan od najvećih strahova bio da bi se napredak na polju proučavanja atoma mogao iskoristi za stvaranje oružja. Nažalost, znamo kako je to završilo.
Sve u svemu nakon prošlosedmične konferencije i niza “izvanrednih vijesti”, o Higgsovom bozonu vjerojatno nećemo čuti neko duže vrijeme, kao ni o vanzemaljcima koje nam je NASA navodno trebala prezentirati prije dvije godine.