Sestre Ajla i Lejla Husić iz Teočaka, osvojile su prvo mjesto na ovogodišnjem Hakatonu – 24-satnom takmičenju iz programiranja za studente koje je organizirano u okviru EESTEC Project Marathon-a koji je u Tuzli okupio više od stotinu učesnika. Takmičenje je bilo završna aktivnost ovog projekta u organizaciji Udruženja studenata elektrotehnike Evrope Lokalni komitet Tuzla. Sestre Husić osvojile su nagradu prezentirajući svoju ideju u oblasti robotike.
Tim “Sister Power” koji su za potrebe Hakatona formirale ove dvije studentice Univerziteta u Tuzli dobio je najviše ocjene žirija kojeg su činili iskusni programeri, vlasnici i menadžeri kompanija, te studenti okupljenji oko EESTEC Project Marathona. Njih dvije dijele sve osim učionice. Ajla studira na Mašinskom, a Lejla na Fakultetu elektrotehnike.
- Inače sam završila gimnaziju i onda imamo neku širu sliku šta bi to mogla studirati. I nekako sam bila neodlučna ali sam uvijek htjela da studiram tehničke nauke. Opredjelila sam se za Mašinski fakultet, odsjek mehatronika jer svoje interesovanje mogu proširiti u više područja. Zapravo je mehatronika spoj el.tehnike i mašinstva, tako da te dvije nauke mogu implementirati u nekom realnom sektoru, kaže Ajla za emisiju Putokaz koju emitujemo u programu RTVTK.
Ajla je na drugoj godini studija, a starija sestra Lejla na četvrtoj. Spojivši znanje o materijalima, dizajnu i programiranju uspjele su na takmičenju ponuditi ne samo inovativnu ideju, nego i njenu primjenjivu realizaciju.
- Pošto je bila tema ovoh Hakatona Workplace automatization. Mi smo onako pričale šta bi mi mogli raditi sedam dana prije i palo nam je na pamet da bez kafe ne počinje nijedan radni dan. Tako da smo odlučile da pravimo mobilnog robota za dostavljanje kafe koji će raditi na RFID tehnologiji. To su mali RFID tagovi koje koristite za otključavanje zgrada na primjer. Oni se poredaju na pod i robot prelazi preko njih i zna kome treba dostaviti kafu. Naravno putem android aplikacije koju smo napravili bilo k oko radi u tom radnom okruženju gdje se nalazi taj robot bi naručio sebi kafu. Robot bi došao do radnog mjesta. Radnik bi na njega spustio svoju šolju, a onda bi robot otišao do pametnog kafe aparata i napravio kafu i vratio nazad. Tako da smo mi napravile aplikaciju koja nudi 12 vrsta kafa i još neke snackove. To se može i proširiti, pojašnjava starija sestra Lejla.
Najinteresantnije je kaže ona, to što izrada ovog robota ne košta mnogo. Mogle bi ga sebi priuštiti i male kancelarije i veliki proizvodni pogoni.
- RFID tagovi su jeftini tako da implementiranje jednog mobilnog robota ne košta puno. Oko 200-300 KM je sve, a ono što razlikuje našu ideju od ostalih jeste hardversko rješenje što drugi nisu imali. Svi ostali su radili web aplikacije koje su bile izuzetne. Ukupno je bilo 24 učesnika, a 9 timova po dva ili tri člana, kaže ona.
Drugo mjesto na ovom takmičenju pripalo je Ameru Uljiću, Feđi Jovanoviću i Dennisu Čobiću iz tima “404”. A tim “Shellshock” kojeg su oformili Emir Demirović i Siniša Marković bio je trećeplasirani. Svi timovi dobili su i novčane nagrade. Lejla koja se već dvije godine bavi programiranjem, za programiranje robota na Hakatonu iskoristila je znanje čak četiri programska jezika.
- Ona je na Odsjeku automatika i robotika i mogu reći da su to srodne nauke koje studiramo, kaže sestra Ajla. Tako da mislim da zajedno činimo jako dobar tim, tako da smo se odlučile zajedno prijaviti na to takmičenje. Krenule smo sa idejom da se družimo da provedemo lijepo vrijeme, a da ono što smo planirale sprovedemo u djelo u 24 sata. Ovo je takmičenje bilo jako lijepo iskustvo i želim preporučiti svima da se prijave sljedeće godine, dodaje ona.
Pokazano znanje i trud tokom studija isplatili su se kaže Ajla pojašnjavajući da se ona i sestra ne moraju brinuti za buduće zaposlenje. Jedna evropska kompanija već im je obezbijedila studentske stipendije i čeka ih.
- Nama je ponuđena stipendija iz Slovenije i oni će nas zaposliti u toj firmi nakon što završim fakultet. Planiram otići u Sloveniju i raditi u toj firmi zbog toga što tokom studiranja u toj firmi imam pravo i na praksu, a lakše je učiti ako nešto možemo vidjeti u primjeni. Ta opcija mi se jako dopala. Takva je sudbina. Mene moj put čeka u Sloveniji, kaže mlađa, Ajla.
Lejla će diplomirati prije Ajle i otići će u Sloveniju da radi već naredne godine. Tamo će njih dvije ponovo biti zajedno. A u Tuzli gdje studiraju, u njihovoj domovini Bosni i Hercegovini ostaju neke nove generacije mladih talentovanih ljudi koji čekaju podršku. Zašto ona ne bi bila od domaćih vlasti ili neke domaće kompanije koja će za vlastitu korist uvijek trebati obrazovane, mlade radnike?
(rtvtk)