Site iconNEON Televizija

Reakcija Rijaseta na još jedan napad od strane neupućenih novinara: Izljev mržnje, laži i nekulture!


Umjesto kampanje širih razmjera, odnosno ne tako davnog zajedničkog ideološko-medijskog poduhvata, u posljednje vrijeme javni prostor u Bosni i Hercegovini je u intervalima svjedok izljeva ideološke mržnje, uvreda i laži prema Islamskoj zajednici i njenim predstavnicima. Javljaju se ideološki prvoborci da pokažu kako su još uvijek živi tako što će Islamsku zajednicu postaviti za temu i metu svojih frustracija, kompleksa, raskošnog jezika nekulture, vrijeđanja i konstruiranja laži. Oni pokazuju da je za njih Islamska zajednica po automatizmu negativna vrijednost, zato treba raspoloživim sredstvima i u kontinuitetu raditi na njenom progonu i diskreditaciji. Šta je briga ovih ideoloških prvoboraca za druge ljude, za ono što drugi osjećaju i misle, za one kojima je Islamska zajednica vrijednost! Izgleda, po njima, vjernici muslimani su bića niže vrijednosti, bića bez prava na stav, bez integriteta i dostojanstva kojima samoproglašeni ideološki „nadljudi” trebaju dominirati i određivati im mjeru i mišljenje. Ko su vjernici, ko su muslimani pa da oni imaju neka prava u javnosti, eno im njihovih kuća i džamija, za sada im to još niko ne dira!?

Percepciju Islamske zajednice i svoj rafinirani jezik nekulture pokazala je novinarka Arijana Saračević Helać, za koju je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i bošnjačkoj dijaspori „seljače iz Gračanice kraj Visokog”. Vrednovanje ljudi po mjestu porijekla je pokazatelj ličnog karaktera i vrijedonosnih mjerila. No, za razliku od građanke Saračević, onaj koga ona zove „seljače” stekao je najviše akademske reference na prestižnim akademskim ustanovama, primio najznačajnija međunarodna priznanja za mir i toleranciju kao što je UNESCO-ova nagrada, ima visoku akademsku, društvenu i vjersku reputaciju širom svijeta, poziva se na predavanja i konferencije u najznačajnije međunarodne centre odlučivanja i utjecaja, ravnopravno razgovara sa ljudima od znanja i ugleda. Zamislite, ako malo bosansko „seljače” to postigne, gdje bi bio kraj „velikim bosanskim seljacima”?

Isto tako, neka u historiji jezičkog beščašća i prljavštine ostane zapamćeno kako se kvalificira hutba iz Begove džamije, neka imami i muslimani, kada petkom krenu u džamiju, znaju kakvim ih smatraju i kojim jezikom ih opisuju i šta je hutba za agresivne sekularističke čistunce!

A primjer notorne laži svakako je cijena dženaze u Vlakovu. O tome se može, svako zainteresiran, informirati u Medžlisu Islamske zajednice Sarajevo. Opremanje umrlog, gasulhana, klanjanje dženaze u Vlakovu i druge usluge za nečlanove Islamske zajednice je 920 KM, za onoga koji je bio jednu godinu član cijena je upola manja, za onoga koji je 10 godina član cijena je 140 KM. Toliko o Arijaninih preko 3000 KM.

U svakom slučaju, muslimani trebaju biti informirani, znati kako se percipira njihova ličnost, život i vrijednosti od strane njihovih agresivnih ateističkih sugrađana. Neka znaju šta o njima pričaju i misle. S tom namjerom Rijasetov portal i prenosi donji tekst, muslimanima na uvid i prosudbu.

Naravno Islamska zajednica nikada se nije bojala istine o sebi, niti nametala jednoumlje i odricala pravo kritičke valorizacije. Bez sumnje, po svojoj transparentnosti prednjači među vjerskim zajednicama, ima daleko najširu normativnu i praktičnu osnovu i otvorenost za učešće muslimana u njenom radu. Dakako, možda to nekada bude i bolno, vraća se kao bumerang, pruža mogućnost veće javne zloupotrebe od strane zlonamjernih, ali istina i poštenje mogu sve te prepreke savladati. Jer, ničiji trud neće ostati ne priznat, istina neće ostati sakrivena, a u laži su kratke noge. (www.rijaset.ba)
————————————————————

Povod reakcije Rijaseta i portala rijaset.ba je sledeći tekst…
Ovaj tekst su veoma brzo prenijeli i drugi portali koji svaku (dez)informaciju vezanu za Rijaset i Reisa dočekaju otvorenih usta, i rado ih prenose svojim (visoko intelektualnim) čitaocima.

Presudite sami!

Gola Arijana Saračević Helać je kompetentna da osuđuje Reisa i njegov stil oblačenja

—Ma kome ti, ba:Vrijedi li za dženazu dati 3000 KM?!?— (Arijana Saračević Helać, protest.ba, depo.ba …)

Prošle subote, moja prijateljica Andrea je krenula na dženazu prerano preminulom radnom kolegi. Na gradsko groblje Vlakovo, stigla je deset minuta prije zakazanog termina klanjanja dženaze. Na ispraćaju se skupilo iznenađujuće puno ljudi, ali je u gužvi uspjela prepoznati i poneku poznatu facu iz svoje firme. Kad je taj dio obreda završen, Andrea se stopila u masu, koja je polako krenula ka mjestu ukopa. U međuvremenu se zapitala, gdje li su joj nestale kolege čije je prisustvo na groblju detektirala. Mejt je već bio spušten kada je Andrea shvatila da je prisustvovala ukopu neznane sugrađanke, a ne radnog kolege.

I sama sam se našla u istoj situaciji prije nešto više od godinu dana, kada smo se opraštali od drage kolegice Emine Hrenovice. Također, prekasno sam shvatila da sam otišla u pogrešnom pravcu, na koji me je uputio “zblentani” haos, nakon završenog čina klanjanja dženaze. Danima poslije, u sebi sam osjećala tjeskobu što Emina nije imala zasebnu dženazu, ma šta to značilo, jer nisam vjernik pa baš i ne znam. Ipak,osjećala sam da je to tako trebalo biti i da je ljudski, te da se to ne uklapa u neki moj dotadašnji stav o takvim činovima.

S druge strane, za takav vjerski obred je uplaćeno nešto više od 3000 KM Islamskoj zajednici, koja je bezobrazno shvatila da se tih 3000 KM za samo nekoliko minuta više mogu utrostučiti, a često i usedmostručiti. Kako? Vrlo jednostavno: klanjanjem instant dženaza ili slikovito 3-u-1, odnosno 7-u-1 dženaza. Tempiraju se isti termini za ukope, a privilegiju imaju glasoviti hadžihafizi i podobni imami. Na moj zvanični upit zašto je to tako, umjesto odgovora sam odmah okarakterizirana kao “osvjedočeni islamofob” i “neprijateljica Bošnjaka”. Oni koji me poznaju znaju da sam se baš “dobro nasekirala” jer eto meni je jako važno šta mi ko kaže, a pogotovo neko ko upre prst u mene.

A zašto sam “osvjedočena”? Valjda zato što sam se, prije šest godina, javno upitala od čijih para nam uzvišeni reis putuje po bijelom svijetu i to isključivo biznis klasom, u Armanijevom džubeu, skriven pod hit-modelom Ray Ban naočala. Valjda i zato što sam se usprotivila njegovom drskom činu odabira podobnih i nepodobnih Bošnjaka, smijala se njegovom mercedesu i liftu u besplatno zauzetoj vili. Onda, priznajem na, kako mi novinari kažemo “kurvanjski” način sam iskoristila mračnog poglavara počiteljske džamije efendiju Gadaru i iskamčila mu DVD sa nekog lokalnog sijela, na kojem uzvišeni reis-ul-ulema Cerić, impresioniranom auditoriju dopire do srca poznatim riječima: “Ma, kome mi, ba da se prilagođavamo!?” Pasionirani ljubitelj markirane odjeće i svjetskih brendova, seljače iz Gračanice kraj Visokog, tom je rečenicom dokazao da on želi biti boss, ravan Berluskoniju, da želi imati svoj zamak, utemeljen krvavim i opljačkanim novcima i utvrđen na zemlji u kojoj su razrovane ljudske kosti.

U međuvremenu, ovaj nekadašnji nejačić je u državne institucije udomio sve svoje, uključujući i zeta. Ovome moralisti nije grijeh što se godinama na ta unaprijed rezervirana mjesta uzalud prijavljuju djeca poginulih boraca čiji su očevi poginuli za Bosnu i Hercegovinu, u kojoj je jedino dobro samo raznim reisićima i njima podobnoj eliti.

Sjetimo se samo nesretne djevojčice iz Gluhe Bukovice, koja je bila žrtva tamošnjeg pedofila na funkciji imama. Nije uzvišeni reis štitio ovu djevojčicu čiji je otac također poginuo u ratu za odbranu domovine-Štitio je vjersku napast, a za ovo monstruozno djelo, Cerić je po običaju optužio nas novinare.

E, pošto se mi neprilagođeni ne prilagođavamo, nije bilo druge, pa se reis, prošlog petka na hutbi u Begovoj džamiji, zašto ne reći iako nije u mom stilu, ali baš naseruckao nagovještavajući koje novine i portale džemat treba da čita, koju TV da gleda. Pažljivo je birao ubojite riječi, one na koje naivne Bošnje padaju: “Vrijeme je da se svako od nas pojedinačno odredi koju televiziju može da gleda, koji portal može da posjećuje, koje novine treba da čita, koje časopise treba da kupuje, koje knjige mora da čita, koje ljude treba da sluša i koje savjete treba da prima, jer psihološki napadi, koji se upućuju prema nama, ostavljaju duboku ranu i neizlječivu bolest ako se izgubi duhovna snaga i mentalna moć za odbranu od tih napada.”

Agitirajući ove ubojite riječi i određujući mete, reis se i tog petka, pozivao na časni Kur'an, čija pravila, odgovorno tvrdim, u životu nisam prekršila, iako sam ozvaničena “čafirka i mrziteljica Islama”. Ali baš me briga šta reis i njegova armada misli, međutim jeste me briga zašto niko od mojih kolega, predstavnika medija, ništa loše nije našao u ovim reisovim riječima. Nije valjda i nas kupio tajkunski novac ili nedajbože nadvladalo političko jaranstvo? Ne mogu da vjerujem da smo se tako polako i hinjski prilagodili, ba.
————————————————————

“Kada mrzim, oduzimam sebi nešto; kada volim, postajem bogatiji za ono što volim. Praštanje je ponovno nalaženje otuđene svojine – mizantropija produženo samoubistvo; egoizam najveća bijeda jednog stvorenja.” (Friedrich von Schiller)

“Mržnja je, sa intelektualnog stajališta, vječita negacija, a posmatrana sa gledišta osjećanja, mržnja je oblik atrofije koji ubija sve osim same sebe.” (Oscar Wilde)

“Ko laže, ne zna kakva se posla laća, jer mora izmisliti 20 drugih laži da bi održao prvu.” (Alexander Pope)

“Laž je rijetko kada skromna. Korov raste bujno.” (Voltaire)

Druga reakcija portala rijaset.ba: http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=10662&Itemid=1
(Rasplakana tuhafli hanuma)

Exit mobile version