Halil Alibašić, zvani Hiba, iz živiničkog naselja Repuh, o kojem smo pisali da je imao veliku želju učestvovati na Maršu mira, što je ove godine i ostvario, javio se redakciji NEON Televizije i sa nama podijelio svoje utiske sa tog pješačkog pohoda.
Ovo je Halilovo prvo učestvovanje na Maršu mira, te je njegova velika želja ove godine postala i stvarnost.
“Kad sam došao do Nezuka krenuli smo put prema Liplju, gdje je bilo prvo konačište. Svaka 2-3 kilometra smo imali hranu, piće, voće. Ljudi su nas zvali da svratimo na kafu i ugostili nas na najbolji način. Drugi dan smo ranije krenuli put preko Udrča. Udrč je jedna od najvećih planina i uspio sam je savladati. Stigli smo do Mravinjaca, gdje smo prenoćili i krenuli opet u ranim satima put Potočara, preko Bubljaka i Kameničkog brda, gdje je bio najveći pokolj. Kameničko brdo je bilo malo teže prijeći da li je zbog velikog brda ili je zbog već savladanog umora, ali mogu se pohvaliti da sam i to uspio savladati. Preko Kameničkog brda je bilo teško prolaziti, jer se osjeti miris krvi. Tako da poručujem svima koji imaju volju, a nisu išli put spasa od Nezuka do Potočara “ništa nije teško za onoga ko ima volju.”, kazao je Halil.
Naš sagovornik ističe da će i narednih godina biti dio pješačkog pohoda i dati svoj doprinos u obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici.
Halil je zaposlen u Željeznicama Federacije Bosne i Hercegovine, a oni su mu pružili podršku prilikom učešća u Maršu mira, te je dobio nekoliko slobodnih dana da bi na ovaj način odao počast žrtvama genocida.
Prilikom pješačenja imao je i podršku ostalih učesnika, posebno svojih komšija i prijatelja, koji su već išli na Marš mira, tako da je znao šta ga očekuje, a njegovi sugrađani su mu pomogli i podijelili svoja iskustva sa ovog pohoda. Veliku podršku učesnici su imali i od organizacije Živinički hunjer.