Budući da je to trajalo već izvjesno vrijeme, jedan je Linkolnov prijatelj upitao predsjednika zašto ne smijeni tog službenika i umjesto njega ne postavi nekoga s kim će bolje sarađivati.
Umjesto odgovora, Linkoln je prijatelju ispričao sljedeću priču o obadu:
“Jednog sam dana šetao seoskim putem i ugledao jednog poljoprivrednika, orača. U plug je upregnuo konja i orao.
Kad sam mu se približio, ugledao sam na konjskom bedru velikog obada. Htio sam ga otjerati, jer je obad očito radio svoj posao – ujedao je.
Ali orač mi reče da to ne činim.
Zašto? – upitao sam iznenađeno.
Prijatelju, taj je obad jedino što još pokreće ovu staru ragu, odvratio mi je.”