Arsenu Dediću muzika je bila život. On ju je komponovao, pisao aranžmane i stihove, pjevao, izvodio. Uz oca koji je u šibenskoj limenoj glazbi svirao nekoliko instrumenata napravio je prve muzičke korake. Naučio je svirati klavir, gitaru, flautu. Završio muzičku akademiju.
Muzika ga je spojila sa životnom saputnicom Gabi Novak, uz muziku je odrastao njegov sin, uspješni muzičar Matija.
Muzika je ono što je ostavio kao prebogato nasljeđe svima. O Arsenu smo znali mnogo, ali u svakom je intervjuu oduševljavao i iznenađivao. Govorio bi za sebe da je pjesnik opće prakse, a objavio je više od trideset zbirki poezije i za pjesnički rad dobio Goranov vijenac.
Svojom muzikom oplemenio je i nebrojene stihove pjesnika koje je volio. Nije volio smještanje u žanrove i ladice…
Njegova iznimna filmska muzika donijela mu je i dvije Zlatne arene u Puli. Legendarne serije poput Glembajevih, U registraturi, Prosjaci i sinovi, Jedrima oko svijeta pamtit će se i po Arsenovim notama.
Sedamsetih svojom je muzikom obilježio i mnoge pozorišne predstave.
Šansone, pjesme za djecu, pjesme za dalmatinske klape.
Slikar, producent, dirigent. Obožavan širom bivše države, nastupao je u svim koncertnim dvoranama, održao turneje na svim kontinentima. Poezija mu je prevedena na desetak jezika. Nije ga zaobišlo nijedno od najvažnijih hrvatskih državnih priznanja, Marul, Porin, Nazor, Red Danice hrvatske. Zvali su ga ranjivim grubijanom, melanholičnim cinikom, stidljivim egzibicionistom. U mladosti pisao je pod pseudonimima Igor Krimov i Luka Juras, no u sjećanju svih generacija ostat će jedan jedini, neponovljivi – Arsen.
Tuzlanska publika, posljednji put je 2007. godine uživala u njegovoj muzici, kada je održao legendarni koncert u Bosanskom kulturnom centru TK Tuzla, sa Kemalom Montenom i sinom Matijom Dedićem.
(HINA, HRT)