Nakon 17 dana žestoke borbe zarobljen 61 agresorski vojnik
Ovih dana u Kalesiji je obilježena 18. godišnjica Bitke na Lisači. U kalesijskim džamijama je proučen tevhid i Jasin pred duše kalesijkih šehida. Centralni dio obilježavaja bio je pohod na Lisaču, gdje su se na platou Lisače ponovo okupili neki od učesnika bitke, članovi porodica poginulih i kalesijski zvaničnici. Nakon obraćanja kalesijskog načelnika Rasima Omerovića, koji je rekao da se ovakva mjesta moraju obilaziti i da se mlade generacije moraju upoznati sa ovom veličanstvenom pobjedom boraca Armije R BiH, historijski čas je održao Alija Aščić, ondašnji član Komande Operativne grupe 4 Drugog korpusa. Osim o strateškom značaju Bitek na Lisači, Alija Aščić je govorio i o humanom karakteru jedinica Armije BiH koje su učestvovale u ovoj bici. Na Lisači je proučena Fatiha i položeno cvijeće ispred spomen-obilježja rahmetli Mirzi Humiću i ostalim borcima koji su poginuli prilikom oslobađanja Lisače
Propali pregovori
Bitka na Lisači, u rejonu Majevice, trajala je 17 dana, od 8. do 25. novembra 1994. godine. Tom prilikom zarobljen je 61 agresorski vojnik. Glavni dio posla prilikom oslobađanja Lisače odradili su pripadnici 241. sprećansko-muslimanske brigade „Gazije“, na čijem čelu je bio k-dant Halil Jahić, uz pomoć ostalih kalesijskih jedinica i jedinica Drugog korpusa.
Već prvog dana bitke, borci „Gazija“ su doveli u okruženje četničku jedinicu koja se nalazila na platou Lisače. Agresorske snage sa Majevice su žestokim napadima na sve načine pokušavali da iz obruča izvuku svoje vojnike, ali u tome nisu uspijevali. Uslijedili su i pregovori. Srpska strana je tražila da im se omogući izvlačenje opkoljene jedinice sa Lisače putem preko Male Jelice, a naša je strana tražila da u zamjenu za te vojnike srpska strana ustupi kote Kolijevku i Malu Jelicu. S obzirom da su nakon pregovora ponovo počeli sa napadima, to je značilo da agresorska strana nije pristala na dogovor i da su odlučili žrtvovati svoje vojnike.
Sveti Rusmir
Drama na Lisači okončana je zahvaljujući Rusmiru Hasanoviću, zamjeniku komandira voda, koji je sa položaja boraca Armije R BiH goloruk otišao među četnike i pozvao ih da se predaju. Prije polaska svome saborcu je rekao da, ako vidi da ga četnici pokušaju zarobiti, puca u njega i da ga ubije kako ga ne bi mučili. Nakon što ih je ubijedio da se predaju, garantirajući im da ih niko neće ubiti niti mučiti, četnici su se predali. Padali su na koljena pred njim i ljubili mu čizme. Neki od njih su mu poklonili sat i pištolj. Rekli su mi i da će ga, ako ostanu živi, slavitu kao sveca – kao svetog Rusmira.
Rusmirovo obećanje je ispunjeno i svi agresorski vojnici su predati Crvenom križu i nakon kratkog boravka u tuzlanskom zavtoru svi su živi i zdravi razmijenjeni.
Oslobađanje Lisače bilo je vrlo značajno jer je sa te kote agresor kontrolisao sva kretanja na području Kalesije, Tuzle, Živinica i Lukavca. O intenzitetu borbi na Lisači govori i podatak da je i prilikom ovogodišnjeg pohoda na ovu kotu pronađena neeksplodirana granata od RPG-ija.
Autor: F. Sinanović
