Gotovo neograničene mogućnosti čuvanja podataka u kombinaciji sa efikasnim mašinama za pretraživanje koje sada postoje dovode do toga da danas ništa ne biva zaboravljeno. Dok u normalnom životu ljudi zaboravljaju nebitne stvari, a u pravosuđu čak postoji kategorija zastarijelosti, činjenica da Internet gotovo ništa ne zaboravlja ponekad dovodi do veoma neprijatnih iskustava.
Jedna od prvih osoba koja je imala veoma neprijatno iskustvo bila je još 2006. godine Stejsi Snajder. Ona je studirala na univerzitetu i Milersvilu u Pensilvaniji i željela da postane nastavnica.
Imala je odlične ocjene i bila na najboljem putu da ostvari svoj cilj sve dok na jednoj društvenoj mreži nije objavila jednu fotografiju. Radilo se o proslavi Noći vještica.
Snajder je na glavi imala gusarski šešir, a u ruci plastičnu čašu. Ispod slike je napisala “pijani gusar”. Sliku je video i dekan univerziteta, koji je smatrao da tom fotografijom Stjesi “poziva mlade ljude da piju alkohol” i da stoga ne može da bude primjer mladima i ne može da bude nastavnica u školi.
Jedan sud je potom tu odluku dekana čak i potvrdio.
Danas je u društvenu mrežu Facebook uključeno više od 800 miliona ljudi koji razmjenjuju fotografije, video-snimke i različite privatne informacije.
U međuvremenu, širom svijeta rukovodioci kadrovskih službi počeli su rutinski da prečešljavaju društvene mreže i koriste i podatke sa njih pri odlučivanju o tome hoće li neku osobu zaposliti ili ne.
Neprijatno iskustvo imao je i španski ljekar Ugo Daniel Gvidoti. Prije 20 godina u španskom dnevniku “Pais” je objavljen jedan članak o njemu gdje je bilo riječi o sudskom procesu zbog ljekarske greške prilikom jedne plastične operacije.
List, međutim, nije pisao o oslobađajućoj presudi, što je razljutilo hirurga, ali pravi problem je nastao tek kada je “Pais” počeo sa digitalizacijom svoje arhive. Od tada pretraživač Google taj stari članak uvijek izbacuje među prve kada se ukuca ime Gvidoti.
Ljekar smatra da to šteti njegovom ugledu i poslu, budući da on još vodi jednu kliniku za plastičnu hirurgiju. Od početka 2011. godine Gvidoti vodi sudski spor sa Googleom i pokušava da se izbori za to da pretraživač izbriše link ka tom tekstu lista “Paisa”.
Taj postupak je ponovo pokrenuo raspravu o “pravu na zaboravljanje na Internetu”.
Evropska komesarka za pravosuđe Vivjan Reding već duže vrijeme se zalaže za to pravo. Ona je najavila za naredno proljeće nove smjernice za zaštitu podataka unutar EU.
“Potreban nam je pravni okvir za zaštitu podataka koji, s jedne strane, štiti potrošače, ali istovremeno omogućuje dalji razvoj i rast digitalne privrede”, izjavila je ona prošlog mjeseca, ali nije objasnila kako to postići i objediniti oba cilja.
Pravni aspekt uspostavljanja prava na digitalmo zaboravljanje je jedan dio problema, dok se drugi dio tiče njegove tehničke i društvene organizacije.
Pojedini stručnjaci smatraju da bi sve informacije trebalo podijeliti na nevažne i osjetljive. Nevažni podaci bi bili tretirani kao i dosada, dok bi kontrolu nad osjetljivim podacima trebalo da imaju osobe koje se tiču njih, ali se postavlja pitanje ko bi i po kojim kriterijumima odlučivao koji su podaci osjetljivi, a koji ne.