Uporednom analizom nekih od osnovih životnih namirnica otkriva se da će za istu listu proizvoda građanin Amsterdama izdvojiti manje novca nego građanin Sarajeva! Ako uzmemo u obzir razliku u prosječnom mjesečnom brutto dohodku između ove dvije zemlje rezultat je čak i gori. Naime, prosječni brutto dohodak građanina u Holandiji iznosi oko 2200 EUR, dok je u BiH oko 600 EUR. Dakle, iako imaju čak skoro tri puta manja primanja, građani BiH plaćaju iste cijene kao oni u Holandiji.
Ekonomska objašnjenja za ovu nelogičnost, u kojoj najviše ispaštaju upravo građani BiH, su brojna. Od nedostatka konkurencije na tržištu, monopolističkog ponašanja mahom stranih tržnih centara, nedostatka domaćih proizvođača i podrške države istima, do nedostka ozbiljnih i uticajnih udruženja koja bi zastupala interesa potrošača.
Ekonomska politika spada u domen funkcija kojom bi se trebala baviti državna infrastruktura, koje BiH, ponajviše i ima. Nivoi vlasti koji bi trebali biti servis građanima već decenijama ne rade ono za šta su plaćeni, a upravo su i ovi podaci odraz nemara i nesposobnosti kako države, ali još više njenih građana.