Amela Ćejvanović rođena je Skoplju. Ona je šesto, od jedanaestero djece njenih roditelja. Sa braćom i sestrama odrastala je u Rožajama, jer se sa roditeljima preselila. Njenom životnom putovanju tu nije bio kraj. Sudbina je dovela u Tuzlu, gdje se udala i zasnovala porodicu. Od sestre Mersada Nuruddine naučila je kaligrafiju, lijepo pisanje ajeta iz Kur'ana.
“Moja sestra je udata u Tuzlu. Došla sam dva puta kod nje u posjetu, upoznala sadašnjeg muža, a treći put sam se udala. Slični su običaji, pozitivni ljudi se lako prilagode. Meni je Tuzla lijepa. Imam drugarice, sestru, od muža fameliju”-navodi Amela.
Završila je sufaru, tedžidska pravila i uči Kur'an, kako bi ono što prenosi na levhe mogla da pročita i prevede.
“Rukopis svako može prepisivati, samo ko ima volju i strpljenje. Ima nekoliko vrsta kaligrafije, a ja radim sulus rukopis. To je lakši rukopis, ali potrebno je obratiti pažnju na pravila kojih se moramo pridržavati kada radimo kaligrafiju”-kaže Amela, čije se lavhe razlikuju po autentičnim i zanimljivim detaljima.
Posebno joj je draga levha, koju je još kao djevojka radila i pažljivo čuvala. Željela je pokloniti budućem mužu. Levha je i završila kod njenog supruga, sa kojim je u braku 16. godina i ima dvoje djece. Poklonila mu je levhu kada je krenuo na hadž. Sa kaligrafijom se počela baviti slučajno, prije 20. godina. Prve je levhe poklanjala, a sada ih prodaje.
Više o Amelinom putu od Makedonije do Tuzle, djetinjstvu, kaligrafiji, prvim radovima i izložbama, moći ćete pogledati u Ramazanskom programu NEON Televizije.
Amela je uzela učešće i na likovnim kolonijama održanim u Kalesiji.
