Dok je Sarajevo 1992.-1995. grcalo u suzama, krvi, požarima, strahotama… sa stotinama poginulih ljudi, ubijene djece, svijet je okretao glavu. Rijetki su bili oni koji su se usudili govoriti javno o tome. No, priča o sarajevskim Romeu i Juliji obišla je cijeli svijet.
Na današnji dan navršavaju se 22 godine od tragične smrti sarajevskog para Boška i Admire.
Bošnjakinja Admira Ismić i Srbin Boško Brkić nisu znali za prepreke u nacionalnosti niti vjeri. Odgojeni su da prije svega budu ljudi. Rođeni su 1968. godine u Sarajevu, a njihova ljubav se rodila u mladalačkim danima. Imali po 16 godina kada su postali par, ne znajući da će jednog dana postati najpoznatiji par u BiH, ali poznat i u svijetu.
Admirini i Boškovi roditelji znali su za njihovu vezu i podržavali su ih. Išli su skupa na more, igranke, zabave… bili su nerazdvojni. Planirali su budućnost, zajednički život, vjenčanje, djecu, starost… Zločinci željni krvi i bez imalo ljudskosti odlučili su prekinuti njihove snove, kao i snove mnogih u BiH.
Kada je počeo rat 1992. godine, Boškovi roditelji otišli su iz Sarajeva. Majka Rada molila ga je da krene s njom, ali on nije želio ostaviti svoju Admiru. Vjerovali su da će se rat brzo završiti i da će dobro pobijediti. Nisu dočekali kraj.
Na današnji dan navršavaju se 22 godine od tragične smrti sarajevskog para Boška i Admire.
Bošnjakinja Admira Ismić i Srbin Boško Brkić nisu znali za prepreke u nacionalnosti niti vjeri. Odgojeni su da prije svega budu ljudi. Rođeni su 1968. godine u Sarajevu, a njihova ljubav se rodila u mladalačkim danima. Imali po 16 godina kada su postali par, ne znajući da će jednog dana postati najpoznatiji par u BiH, ali poznat i u svijetu.
Admirini i Boškovi roditelji znali su za njihovu vezu i podržavali su ih. Išli su skupa na more, igranke, zabave… bili su nerazdvojni. Planirali su budućnost, zajednički život, vjenčanje, djecu, starost… Zločinci željni krvi i bez imalo ljudskosti odlučili su prekinuti njihove snove, kao i snove mnogih u BiH.
Kada je počeo rat 1992. godine, Boškovi roditelji otišli su iz Sarajeva. Majka Rada molila ga je da krene s njom, ali on nije želio ostaviti svoju Admiru. Vjerovali su da će se rat brzo završiti i da će dobro pobijediti. Nisu dočekali kraj.
Bošku je život postao težak u Sarajevu. Neki kažu da su ga psihički maltretirali. Admira i on su shvatili da žele sačuvati svoju ljubav i otići van Sarajeva. U maju 1993. godine između Vojske RS i Armije RBiH dogovoreno je da će ovaj par biti pušten na drugu stranu, odnosno da će moći preko Vrbanja mosta preći na Grbavicu koju su držali agresori.
Admirina majka Nedreta je plakala, a otac Zijo nije htio govoriti jer se nije slagao s tim da krenu. No, Admira nije željela ostaviti svoju jedinu ljubav. Krenuli su preći 18. maja 1993. godine.
Na današnji dan navršavaju se 22 godine od tragične smrti sarajevskog para Boška i Admire.
Bošnjakinja Admira Ismić i Srbin Boško Brkić nisu znali za prepreke u nacionalnosti niti vjeri. Odgojeni su da prije svega budu ljudi. Rođeni su 1968. godine u Sarajevu, a njihova ljubav se rodila u mladalačkim danima. Imali po 16 godina kada su postali par, ne znajući da će jednog dana postati najpoznatiji par u BiH, ali poznat i u svijetu.
Admirini i Boškovi roditelji znali su za njihovu vezu i podržavali su ih. Išli su skupa na more, igranke, zabave… bili su nerazdvojni. Planirali su budućnost, zajednički život, vjenčanje, djecu, starost… Zločinci željni krvi i bez imalo ljudskosti odlučili su prekinuti njihove snove, kao i snove mnogih u BiH.
Kada je počeo rat 1992. godine, Boškovi roditelji otišli su iz Sarajeva. Majka Rada molila ga je da krene s njom, ali on nije želio ostaviti svoju Admiru. Vjerovali su da će se rat brzo završiti i da će dobro pobijediti. Nisu dočekali kraj.
Američki reporter Kurt Schork, koji je svijetu prenio priču o njihovoj tragičnoj ljubavi, 1993. godine za Reuters je napisao da su se vladini i srpski zvaničnici složili da ih puste da pređu liniju razgraničenja.
“Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, neko ih je pogodio”, napisao je Schork.
Snajperski hitac pogodio je prvo Boška, koji je odmah izdahnuo. Drugi metak je pogodio Admiru koja je, iako smrtno ranjena, smogla snage da dopuže do svog Boška, zagrlila ga je i izdahnula.
Ova slika obišla je cijeli svijet, a CNN ih je nazvao sarajevskim Romeom i Julijom. Njihova zagrljena tijela sedam dana su stajala na mostu i niko se nije usudio da ih skloni. Osmi dan Vojska RS je natjerala zarobljenike da ih podignu i odnesu na Grbavicu. Sahranjeni su na groblju u Lukavici. Nakon rata, 1996. godine, po želji Admirinih roditelja, njihova tijela su prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav. Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije vođena i njihov ubica nikada nije otkriven.
Admira i Boško simbol su grada Sarajeva koji je stoljećima bio spoj različitih kultura, religija i nacija, simbol suživota, simbol iskrene ljubavi i ljudskosti. Zločinci su pokušali ubiti Sarajevo i sve to u njemu. Ubili su Admiru i Boška, ali nisu njihovu ljubav.