U bosanskom jeziku riječ sofra ima dvojno značenje. Jedni sofrom smatraju sto za razvijanje jufki, a kod drugih sofra označava trpezu.
Merak je bio okupiti čitavu porodicu oko sofre za vrijeme doručka, ručka ili večere. Danas, malo koja porodica praktikuje okupljanje oko sofre, jer su je zamijenili stolovi sa stolicama. Možda se u nekim planinskim selima ili kod vrijednih čuvara tradicije porodica i dan danas okuplja oko sofre.
Vjerujem da je sjećanje na sofru najintenzivnije iz vremena mjeseca Ramazana, za vrijeme iftara, kada naše vrijedne majke spremaju razna jela, počevši od raznih pita, bosanskog lonca, sarme i raznih drugih dolmi, krompir-kalje pa do hurmašica, kadaifa, sutlije, hošafa, tufahije…
A kada nam krene slatka voda na usta od svih tih lijepih mirisa i prizora na sofri, možemo čuti kako nam naše majke ili nane govore: „Ne diraj tu sofru! To je za musafire!”
S pravom mogu reći da su sofre simbol jednog vremena gdje se čitava porodica držala na okupu, gdje su svi zajedno jeli, pričali, uživali i poštovali porodične vrijednosti.