Sjedeći ispod jabuke na brdu Orlić,Murat Jašarević prisjeća se dešavanja ratne 1992 godine. “Držali smo stražu ovdje,branili svoje ognjište od neprijatelja. Pucali su na nas,metak mi je baš na ovom mjestu skinuo beretku.Na sreću nije me pogodio u glavu”-priča nam hadžija Murat.
Taj 5 maj Muratu je ostao u sjećanju,ne samo što je mogao poginuti da je neprijatelj bio malo precizniji,nego što je taj događaj najavio teške godine, i pokazao namjere agresora. “11.12.1992 klali smo kurbane,dobro se sjećam a već sutradan naše selo je zauzeto”nastavlja svoju priču Murat. Murat i njegova porodica morali su napustiti rodne Seferoviće te spas potražiti u drugim općinama. Neko vrijeme živjeli su u Bašigovcima a potom su kuću napravili u Sarajevu gdje i danas žive.
“Dođem često na ovo brdo, a drugi put dolazim na dovu. Ovdje se mnogo toga dešavalo, dok smo čuvali stražu sedam dana nismo imali šta jesti.Mada, čovjeku ništa nije teško kad brani svoje. Brani domovinu. Brani narod”- govori Murat razgledajući okolo kao da ponovo vidi slike te kobne ‘92. godine. Na sreću hadžiju Murata nije ubio metak. Ostao je živ kao svjedok strašnih dešavanja, da priča i opominje kako se prošlost ne bi vratila u budućnost.