Svaka nova predizborna kampanja donese stare navike; pomiješaju se nadležnosti, nivoi za koje se bira, umjesto o smeću po gradu pričamo o evropskim integracijama, izmišljaju se neki novi unutrašnji i vanjski neprijatelji, jedni su izdajnici, drugi slučajni prolaznici, dok su samo poneki u visokim partijskim krugovima probrani – spasioci. Tako svaka parna godina dođe kao promjena vremena, počeli smo je osjećati po šest mjeseci prije nego na nas padnu prve kapi kiše ogavnosti malicioznih botovskih jurišnika.
Kamo sreće da je Kalesija barem po ovome izuzetak, ali nije. Najčešće se to radi posredstvom fantomskih profila na društvenim mrežama. Toliko ih koriste da zaboravljaju i pristupne šifre onim pravim pa svako malo, pod krinkom „hakovan mi profil“, prave nove. Krajnje sofisticiran način i, zapitate se, kako li su se toga dosjetili. Doduše, ima i malo naprednijih koji preko svojih dežurnih PR stručnjaka u liku i djelu lokalnih drvosječa nerijetko plasiraju dubokoumna promišljanja o svekolikim društvenim pojavama. Tačno vidiš kako svaki zarez priča svoju priču.
Međutim, kako su jedni stalna meta napada, nerijetko i fizičkih, uvreda i potvora, odlučili smo se malo pozabaviti terminima izdajnik i rušitelj države.
Kod nas u Kalesiji je samo jedna politička stranka uvijek na pravom putu. Svi drugi nisu, osim kad su s njima, ili kad „dođu tobe“.
Izdajnik, dakle, ruši državu svojim djelovanjem i nije bitno jesu li to lokalni izbori, izbori u džematu, mjesnoj zajednici, za Predsjedništvo, teška artiljerija se pali i kreće rafalna paljba.
Antagonizam izdajniku jeste spasilac, čuvar – logično. Prema samom značenju navedenih pojmova da se zaključiti da su to kadrovi čisti kao suza, visoko moralni i čestiti pojedinci kojima je čast iznad bilo kojeg drugog interesa, obavezno vjernici i uzori našoj djeci. Dakle, spasioci, izbavitelji nisu pokupovali diplome, ne glasaju za sramno visoki paušal, ne kupuju glasove i na mjestima odlučivanja uvijek traže najbolji interes za državu, za zajednicu, za svoju općinu, mahalu, sokak. Državotvorni su!
Ovakva je slika stanja na lokalnom nivou – oni koji su osjetili benefite konzumiranja vlasti u Kalesiji ponovo drsko kreću u borbu da se ponovo domognu iste. Svim silama se trude ponovo zaposjesti pozicije jer su bez njih niko i ništa, ali doslovno.
Međutim, jedna radnja prevazilazi granice lokalnog i pozicionira državotvorne u rušitelje jer zloupotreba ustavnog prava nacionalnih manjina na svoje predstavnike, a izašnjavanje Bošnjaka nacionalnom manjinom je nešto što se nije smjelo dozvoliti od strane državotvornih! Uzmu čovjeka kojeg je jedna partija isključila iz članstva zbog vanstatutarnog djelovanja i u jeku „prelaznog roka“, nogometnim riječnikom rečeno, završe transfer uz bonus zelenu tortu.
Pa dobro, kakvi se to nama u Kalesiji poturaju pod državotvorne? Jesu li to oni koji su se domogli zvanja sa vikend fakulteta? Da li su to kockari, seoske varalice i probisvjeti? Je li državotvorna stranka ona koja dozvoli da se ugrozi zagarantovano pravo nacionalnim manjinama da budu birani tako što će vijećnik u pet uzastopnih mandata odjednom se izjasniti kao manjina kako bi obezbijedio sigurni mandat? Kakvu to poruku šaljemo? Je li to pripadnici nacionalnih manjina nisu ravnopravni građani u slobodarskoj Kalesiji, prvom oslobođenom gradu kako to volimo isticati, a što su osnovni postulati ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine?
Sve i da razumijemo lokalne „principijelne“ aktere, nikako nam ne može biti jasno da je vrh državotvorne stranke, uzevši u obzir učešće u istom ljudi koji odlično poznaju stanje u Kalesiji, mogao dozvoliti ovakav eklatantan primjer institucionalnog skrnavljenja.
Upravo ovako se u Kalesiji ruši država u koju se zaklinju. Nemamo potrebe neprijatelje tražiti preko Drine ili na drugu stranu kada prvaci državotvorne stranke na ovakvo plastičnom primjeru ruše državu. A ko sve ovo dozvoli i zbog čega – visoki stranački zvaničnici i oni oko njih(a) na vrhu samo da bi imali par ruku u općinskom vijeću preko kojih će krojiti sudbinu naše djece, završavati za svoje potrebe zemljišta, pogodovati sebi i svojima. E, to je ta državotvornost!
Od agresora se jesmo oslobodili ali od domaćih uzurpatora se tek trebamo i moramo osloboditi!
A šta bi tek na ovo rekao rahmetli Alija Izetbegović? Da li su ovi pobrojani ikada čuli jednu od najvažnijih njegovih poruka – kojim ljudima ne treba dati povjerenje?
Ipak, nadamo se da građani Kalesije konačno mogu vidjeti jasnu sliku stanja u koje nas ovi vode. Mi odavno znamo da to ne može donijeti nikakvo dobro našoj lokalnoj zajednici, a vjerujemo da će ovaj put i svi naši sugrađani znati odabrati pravu stranu.
/Saopćenje za javnost OO NiP Kalesija/