“A kada dođe zima i prve pahulje čekat ću te, moja Buco kraj prve gimnazije”- kaže se u pjesmi Plavog orkestra. Kalesijci nemaju Prvu gimnaziju, ali imaju “Remzin kiosk” gdje čekaju svoju “Bucu”. Glavna odredica i mjesto za sastajanje momka i djevojke pa i prijatelja jeste “Remzin kiosk”. Vlasnik kioska je pedesetdevetogodišnji Smajlović Ramiz poznatiji pod nadimkom Remzo.
Nakon završetka rata, 1996.godine, u razorenoj Kalesiji Remzo je odlučio otvoriti kiosk. Kaže da je taj korak napravio prvenstveno zbog invalidnosti jer nije mogao raditi neke druge poslove. Dobio je podršku od tadašnje garniture vlasti pa je počeo sa svojim malim biznisom. Kao i svaki početak i ovaj je bio težak ali kontinuiran rad 23 godine govori da je uspio u svom naumu i da je zadovoljan sa onim što radi. Na pitanje da li zna da je njegov kiosk glavna odredica za sastajanje, naš sagovornik kroz smijeh odgovara da je mnogo puta čuo da će momak djevojku čekati kod “Remzinog kioska”. Osim što ljudi čekaju druge drage ljude na pomenutom mjestu, nerijetko neko od njih svrati kod Remze da se malo ispričaju, a uvijek se nađe tema za razgovor
Kod “Remzinog kioska” počelo je mnogo lijepih ljubavnih priča, sklopljena su nova prijateljstva…
Saša Lošić ima svoju Prvu gimnaziju, Tuzla ima “Ismeta i Mešu” a Kalesija “Remzin kiosk” koji će nadamo se još dugo godina svejdočiti lijepim pričama novih generacija.