U ovom su mjestu, na nekoliko lokacija, u kućama i u prostorijama škole, krajem maja 1992. godine mučeni, silovani i ubijani civili bošnjačke nacionalnosti. U logoru je bilo zarobljeno 450 muškaraca, žena, djece i staraca iz ovog, ali i okolnih mjesta: Hasići, Jošanica, Sultanovići, Bećirovići i Samari. Stradalo je njih 27, a njihova imena nalaze se na spomen-ploči ispred kuće u kojoj su počinjeni stravični zločini. Preživjeli su oslobođeni nakon desetak dana zarobljeništva, u jutarnjim satima 2. juna 1992. godine, nakon žestoke borbe, kada je stotinu slabo naoružanih mještana napalo daleko nadmoćnijeg neprijatelja.
“Moramo se okupljati i što više pričati o ovome, o kršnim momcima koji su život dali da bismo mi sada bili ovdje. Moramo o tome pričati našoj djeci, koja u školama ovakve stvari ne uče”, poručio je Nedim Čivić, poslanik u Skupštini RS-a, podsjećajući i na problem bosanskog jezika u školama u Republici Srpskoj.
Zajednička poruka upućena sa ovog mjesta je da se zločin ne smije zaboraviti, ali i da on 
“Okupili smo se ovdje, iako danas nije ni godišnjica oslobađanja logora, niti je neki drugi datum, a ni predizborna kampanja. Ovdje smo da se sjetimo žrtava bezumnog zločina i da se zahvalimo onima koji su pokazali hrabrost, ne dopustivši da se zločini i ubistva nastave”, poručio je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša u BiH.