Nakon genocida koji su pripadnici Vojske RS-a potpomognuti onima sa druge strane Drine počinili na području Srebrenice u julu 1995.godine, malo ko je vjerovao da će se vratiti u tu istu Srebrenicu, ili Zvornik, Bratunac, Vlasenicu, Kozluk ili druga Podrinjska mjesta. No, potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, zagarantovan je povratak svakog na svoje.
1996.godine Fadil Banjanović u narodu poznatiji kao Bracika, u Tuzli okuplja Podrinjce i zagovara povratak pod parolom „Nijedna kuća ko svoja, nijedna rijeka kao Drina“. Malo je trebalo da se napaćeni Podrinjci grupišu i u njemu vide lidera koji će ih vratiti na prijeratna ognjišta.
Gotovo da nije postojao političar koji je u priču o povratku vjerovao, pa čak ni prvi čovjek države Alija Izetbegović. Ali, inat je jači od svega.
Fadil Banjanović –Bracika pod jakim obezbjeđenjem IFOR-a, policije i međunarodnih posmatrača prelazi entitetsku granicu i ulazi u Mahalu krajem augusta 1996.godine, a zatim Hajvaze, Caparde, Jusiće i druga okupirana područja Podrinja u kojima su živjeli prije rata Muslimani.
Zapaljene i porušene kuće su krenule da se obnavljaju, a nijedna donacija nije bez znanja Bracike ušla u Podrinje. Ljudi su se vratili, obnovili kuće, Bracika gradio puteve, obećavao donacije i prerano otišao sa ovog na bolji svijet. Umro je 2011.godine, a nije zapamtio da se vrati svo stanovništvo kako je želio. Preko ruku mu je „prešlo“ milioni maraka, a umro je kreditno zadužen, bio je lider, vođa i čovjek koji je volio Podrinje.
Njegovom smrću, Podrinje biva zapostavljeno od političara, donatora, ali i onih koji bi se trebali brinuti o tom narodu. Jedino u žiži javnosti Podrinje na televizijskim ekranima bude u aprilu, junu i julu kada se obilježavaju godišnjice zločina i genocida u Podrinjskim selima i gradovima.
No, Bracikin posao naslijedio je Edin Ramić, federalni ministar za izbjegle i raselje osobe. Ono što je Fadil vratio, Ramić pokušava da zaposli, da im pomogne da u Podrinju ostaju, vjenčaju se, proširuju porodicu i gazdinstva.
Ono što Fadil završio nije, Edin je nastavio. Tako da su u 2015.godini mnoga Podrinjska sela dobila asfalnti put, dom kulture, sportski poligon, rasvjetu, a mnoge porodice dobile su priliku za zaradu. U samo 12 mjeseci u održivi povratak se slilo oko šesnaest miliona KM.
Mnoge porodice zahvalne su za sve urađeno, mnoge farme su opremljene, plastenici postavljeni. Rahmetli Fadil Banjanović Bracika je utabao put, kojim je nastavio Edin Ramić.
Podrinje je sigurno u Ramiću dobilo novog borca za povratak, koji će uz staru parolu „Nijedna kuća ko svoja, nijedna rijeka ko Drina“ nastaviti ondje gdje Braciku smrt spriječila.
