Rumsfeld pojašnjava kako su Sjedinjene Američke Države pod krinkom poklona platile 200 miliona dolara šijskom vođi Sistaniju samo da svojom fetvom pomogne rušenje iračke vlasti.
Rumsfeld također otkriva da je za vrijeme predsjedničke vlasti Georgea Busha donesena odluka da se unutar CIA-e otvori poseban ured pod nazivom Ured odnosa sa Sistanijem, što bi omogućilo razmjenu informacija između okupatora i izdacije. Odluka je sprovedena, a takva saradnja rezultirala je fetvom Sistanija u kojoj šiitima zabranjuje da na bilo koji način pružaju otpor okupatorskim snagama u toku invazije na Irak.
Rumsfeld navodi da je nakon pada Bagdada 2003. dogovoren susret sa Sistanijem te pojašnjava: ”Uputili smo se u grad Nedžef sa helikopterima oružanih snaga okupatora. Došli smo u grad kasno navečer dok je mjesto bilo u potpunoj tami. Helikopteri su se spustili na zgrade u blizini Sistanijevog brloga. Nakon toga prebačeni smo do mjesta gdje je on boravio. Mjesto je uistinu bilo mizerno za boravak jer su se deponije smeća nalazile sa svih strana.”
Također, Rumsfeld je izjavio: ”Sjećam se da sam stavio maramicu na nos i usta zbog nemoći da podnesem smrad unutar i oko zgrade gdje je boravio Sistani. Međutim, vrhunac je bio kada me je Sistani počeo grliti i ljubiti iako ja lično ne prihvatam da muškarac ljubi muškarca. Međutim, mi smo morali porazgovarati o mnogim pitanjima, a bilo je mudro saslušati naše prijatelje, posebno Sistanija.
Naš problem se odnosio na mnoštvo oružja koje je ostavio prethodni sistem u rukama Iračana imajući u vidu da se radilo više od 6 miliona komada lahkog oružja. Nama je to predstavljalo problem, tj. kako kontrolirati toliku količinu oružja na slobodnom tržištu. Međutim, dogovoreno je da Sistani objavi fetvu u kojoj upozorava i zabranjuje korištenje ovog oružja u borbi protiv okupatorskih snaga.”
Nakon toga Rasmfeld dodaje: ”Zahvaljujući ovoj fetvi naše snage su izbjegle velike gubitke u mašineriji i ljudstvu.”