U skoro svim “definicijama” i tekstovima o osobama sa Downovim sindromom piše da zrače ljubavlju i veseljem i da su dobile nadimak “suncokreti”. Da je napisano i tačno dokazao je naš Suncokret, naša Lejla Brđanović iz Vukovija Donjih.
Lejla je članica udruženja “Osmijeh nade” Kalesija i nikada ne skida osmjeh sa lica. Rođena je sa viškom hromsoma, 1993.godine. Lejla živi sa majkom Nazom. Svojom upornošću i pozitivnom energijom Lejla prkosi dijagnozama.
Sa Udruženjem “Osmijeh nade” učestvuje na raznim manifestacijama i osvaja brojne medalje. Na Specijalnoj olimpijadi Oaza održanoj u Sarajevu, Lejla je osvojila zlatnu i bronzanu medalju.
” Na radionicama je svakog četvrtka redovna i ističe se svojim radovima” kazala je dopredsjednica udruženja, Amira Halilović.
Djeca s Downovim sindromom su izrazito emotivno topla, gotovo uvijek unose vedrinu u sredinu u kojoj se nađu, vrlo su tolerantna, blage naravi i potiču izrazitu naklonost sviju onih koji s njima dolaze u kontakt. Kao i svi mi i osoba s Downovim sindromom može biti: vesela, ljuta, zabrinuta, tužna, povrijeđena, tvrdoglava, prkosna, draga, svadljiva…ALI… kada su dobre volje onda je to zarazno. Zrače ljubavlju i veseljem, pa su zbog toga kako napisasmo na početku i dobila naziv “suncokreti”.