Zahvala Allahu pripada, Vječno Živom, Koji nema početka ni kraja, Koji je oduvijek i zauvijek, Koji je bio kad ničega nije bilo, Koji će Jedini i ostati kad svega nestane. Salavate na Muhammeda, a.s., donosimo, njegovu porodicu, ashabe, pripadnike dini-islama i časnog sunneta.
Godina 2011. je na izmaku. Odlazi, na izlaznim je vratima, još samo jednom se okreće i gleda po svima nama, kao da nam govori da sve ono što smo u njoj uradili, ona sa sobom odnosi, u sahare ostavlja, da nas to čeka na Danu sudnjem. A mi smo ovu Sunčevu godinu svoga života potrošili, svjedočili smo životom svojim njeno vrijeme. Danas, prezadnjeg dana 2011. po Miladu godine, svjesni protoka vremena i prolaznosti, ispraćamo staru a dočekujemo Novu godinu, koja se računa po kretanju Sunca, iščekujemo novo vrijeme i nove dane. Naravno, mi smo muslimani, a musliman svaki dan koji doživi namazom ga obilježi, namazom ga isprati, namazom ga dočeka i otpočne. Znamo i često smo slušali i citirali hadis u kojem se govori kako se meleki dana i noći smjenjuju, pa jedni odlaze od insana a drugi mu dolaze, tako da čovjek nijednog trenutka nije sam. Oni koji odlaze od čovjeka i napuštaju ga, penju se na nebesa i odlaze Allahu, koji ih pita kako su ostavili Njegove robove, iako On zna stanje svakog od nas. Meleki odgovaraju: – Ostavili smo ih na namazu a zatekli smo ih na namazu.
I sutra večer, kao i svakog drugog dana ili noći, od nas će odlaziti jedni a dolazit će nam drugi meleki i Allah će ih pitati u kakvom su nas stanju ostavili. Također, meleki koji nas ujutro zateknu će svjedočiti u kakvom stanju su nas pronašli. Ali, insan je nejako biće, koje pored prisustva meleka uza se ima i šejtana, koji ga konstantno na zlo navraća. Vjerovatno će vojske Iblisovih sljedbenika sutra navečer udariti svom silinom. Na one koji su već godinama navikli da noć 31. decembra provedu po svom nahođenju i ćeifu, šejtanov atak neće biti toliko snažan, ali, najjači udar Iblisove vojske će biti na one koji tokom cijele godine izbjegavaju i ne konzumiraju haram ića i pića. Tu će Iblis tražiti svoju šansu preko one poznate: – Hajd šta fali, može se jednu noć proveseliti, pa Nova godina je. A Nova godina kao Nova godina. Ista je kao i ona stara, prošlogodišnja. I ova je imala 365 dana, nije bila prestupna. I ova novogodišnja noć se ne razlikuje ništa od prošlogodišnje. Sve je isto, samo smo mi stariji godinu dana, ako vrijeme po kretanju Sunca pratimo i tako ga računamo. Godinu smo više na dunjaluku proveli. Još jedna manje godina do Ahireta. Još jedna godina koja sa sobom odnosi sva naša djela, i dobra, a Bogami, i ona loša. Kad sve saberemo, nemamo mi puno razloga da se radujemo i da kao takvi, radosni i veseli ispraćamo i na veseo način obilježavamo protok jedne godine. Međutim, uvijek je bilo i biće onih kojima će novogodišnja noć nešto značiti. Svako ima pravo na odabir, svi imaju um i razum da njime promišljaju i odlučuju šta će i kako će i niko nikoga ne može ni na što natjerati.
I Kur an je tu izričit i jasan: U vjeri nema prisiljavanja. El-Bekare 256. Pravi put se jasno razlikuje od zablude. Kao što se Kur anom naređuje Poslaniku, a.s.: – Ti opominji, tvoje je da opominješ. Ti vlasti nad njima nemaš! El-Gašijeh 21.-22., i mi danas, ne da opominjemo, već govorimo da ova Nova godina nema ništa zajedničko s islamom.
Neki će kazati kako je to međunarodni praznik, da ga svi u svijetu obilježavaju, pa što ne bi i mi?! Jeste, u međunarodnom kalendaru 31. decembar je označen kao praznik i dan Nove godine, ali su u obilježavanju te noći preuzeti mnogi simboli iz kršćanske tradicije. Kićenje jelke, bjelobradi starac poznat kao Djed Mraz, sve to ima svoje uporište u kršćanstvu. Pitamo se sada i ovoga trenutka: – od svih tih tzv. međunarodnih praznika, koliko njih je preuzeto iz naše tradicije, iz islama? Odgovor nije teško pronaći, a i razlog zašto je tako, također, lahko je uočljiv. U islamu nema proslava i obilježavanja bitnih dana na način kako to većina radi, a i kršćanstvo je bila dominantna religija u Evropi, pa su tako protokom vremena simboli kršćanstva preuzeti, ili ih je kršćanstvo sebi prisvojilo. Tako se običaj kićenja jelke spominje kao predkršćanski običaj, koji potiče od germanskih naroda a koji je u kršćanstvo uveden tek u 16. stoljeću u Njemačkoj.
Postepeno se taj običaj širio Evropom, a u Ameriku su ga donijeli njemački doseljenici. 1851. godine jelka je prvi put postavljena ispred crkve kao dekor. Iz kazanog je jasno da taj novogodišnji običaj svoje korijene vuče još iz predkršćanstva i da ga crkva baštini u svojoj tradiciji. Ovdje je važno napomenuti da kršćani koji prate i poštuju evanđelje po Bernabiju, koje je najbliže islamu i u kojem se nagovještava dolazak Muhammeda, a.s., ne kite jelku, jer smatraju da to nema nikakve veze s rođenjem Isusa.
Pored kićenja jelke, kao novogodišnji dekor, obavezan je i Djed Mraz. Za ovog simpatičnog starca bijele brade i crkva kaže da nema nikakvog uporišta u kršćanskoj religiji. U kršćanstvu je poznat mit o Svetom Nikoli, zaštitniku djece unutar katoličke vjere. Prema legendi, taj njihov svetac je živio u 4. stoljeću, u Anadoliji, na prostoru današnje Turske. Prema navodima, taj svetac je bio bogobojazan toliko da je odbijao piti majčino mlijeko kao dijete u danima posta. Zvanična historija zna da je Sveti Nikola sahranjen u Miri. Međutim, 1087. godine, njegove posmrtne ostatke, po nalogu nekih trgovaca iz Đenove, gusari su iskopali i prenijeli u Bari, u Italiju. Vrlo brzo je nadgrobni spomenik Svetog Nikole postao mjesto hodočašća vjernika rimokatoličke crkve. Dobročinstvo Svetog Nikola kao zaštitnika djece je potaklo na stvaranje mita o Djedu Mrazu, odnosno Sveti Nikola je ubrzo postao Djed Mraz.
Na engleskom jeziku Djed Mraz je Santa Clause, a ta riječ je nastala iz holandske riječi sinterklass koja znači Sveti Nikola. Upravo su holandski emigranti u Ameriku donijeli mit o Svetom Nikoli, koji tada nije bio u stanju spuštati se kroz dimnjak, nije imao čarobne kočije koje su vukli sjeverni jeleni. Vrlo brzo će Sveti Nikola postati Djeda Mraz. 1931. godine, po nalogu kompanije Coca Cola, jedan crtač-kreator će Svetog Nikolu obući u crveni kaput s bijelim okrajcima, zvaničnim bojama Coca Cole. Na početku svog nastajanja izgled Djeda Mraza nije bio kao što je ovaj današnji. Tokom godina lik simpatičnog starca koji dijeli djeci poklone je postepeno mijenjan i dorađivan, da bi danas njegov lik bio prepoznatljiv u cijelom svijetu. Iako on živi još samo u dječijoj mašti, a i crkva negira i kritikuje Djeda Mraza, on se ipak nekako došunja i prođe našom Bosnom zadnjim decembarskim danima, a negdje, možda, provuče se i kroz dimnjak, iako kilaža njegova govori da to nije baš u stanju uraditi. Ali, djeca nekako vole tog simpatičnog starca zvanog Djeda Mraz. No međutim, treba znati da je njegov lik nastao na legendi o kršćanskom svecu zvanom Sveti Nikola. Vrlo dobro znamo da oponašanje običaja, tradicije i blagdana drugih naroda i vjera u islamu nije prihvatljivo. Mi muslimani imamo svoje blagdane, svoju tradiciju i svoje običaje. Čuvajmo ih i na islamski način ih dočekujmo i obilježavajmo.
Allaha molimo da nas na pravi put uputi a lošeg sačuva, dobro nam ukabuli a grijehe oprosti.
Amin, ja Rabbel-alemin!
mizkalesija.com
Pratite Kalesija Online na Facebooku