Od 13 zemalja članica, koje su u prve dvije godine hrvatskog članstva uvele ograničenja, njih osam nije poslalo nikakvu obavijest Europskoj komisiji, što automatski znači da otvaraju svoja tržišta rada i za hrvatske radnike. To su Belgija, Cipar, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Luksemburg i Španjolska.
Za Hrvatsku kao novu članicu vrijedi prijelazna odredba koja dopušta ostalim zemljama članicama da privremeno ograniče pristup svojem tržištu rada na dvije, pet ili najviše sedam godina.
Jedna od četiriju sloboda u kojima uživaju građani EU-a jest slobodno kretanje radnika. Ono uključuje pravo radnika na kretanje i boravak, pravo članova porodice na ulazak i boravak, pravo na rad u drugoj državi članici i pravo na to da se prema njima odnosi jednako kao i prema državljanima te države.
Prema prijelaznim odredbama, u prve dvije godine svaka zemlja članica može ograničiti kretanje radnika iz nove članice. Za produljenje ograničenja u sljedeće tri godine članica koja to želi mora poslati službenu obavijest Europskoj komisiji, dok za zadnje dvije godine, koliko je maksimalno moguće zadržati ograničenje, mora dokazati opravdanost primjene prijelaznog razdoblja radi održanja stabilnosti nacionalnog tržišta rada.
Ograničenja za hrvatske radnike u preostalih pet zemalja, ne znači da oni uopće ne mogu raditi u tim zemljama, nego im je za zapošljavanje potrebna radna dozvola.