“Ubij četnika! Zakolji baliju! Sve bih ja njih na kolac! (LGBT populaciju) Zašto balite o genocidu kad ga nije ni bilo?! Muslimajmune! Balindžare!” samo su neki od komentara na web portalima.
Pozivi na nasilje, etnička mržnja, ksenofobija, prijetnje nacionalnim i seksualnim manjinama, sve više mjesta pronalazi na internetu, tačnije, na portalima, forumima, društvenim mrežama i stranicama medijskih kuća. Iako interakcija čitatelja i medija putem interneta može doprinijeti javnoj raspravi svjedoci smo govora mržnje koji se ispoljava u komentarima čitatelja.
Da li je zabrana komentara na web portalima dobro rješenje ili je ograničenje slobode govora? Koliko je tanka nit između slobode govora i govora mržnje?!
Nažalost, posljednjih 20 godina mi doslovno živimo u jeziku mržnje. Problem je što je on, rekla bih, postao sasvim prihvatljiv i na njega reaguju rijetki. A to upravo oslikava naše društvo. Društvo nam, na veliku žalost, nije dovoljno zrelo da se bavi argumentiranim raspravama, već se svaka tema završava na ustašama i partizanima, uz obavezno prostačenje i pozivanje na linč u 90-ak posto komentara. Novi mediji i internet uopšte predstavljaju ogroman prostor slobode, ali nipošto ne treba zaboraviti da sloboda uvijek i u svim civilizacijskim uslovima znači i odgovornost. Komentari na portalima su tako, sa jedne strane, pravo blago jer se prvi put u historiji medija otvara prostor za istinsku dvosmjernu, rekla bih i mnogosmjernu komunikaciju.
Kako izaći iz ovog vrzinog kola?
Prvo time sto se delegira odgovornost. Za sve sadržaje na portalu pa I za komentare, naročito ako potiču od anonimnih komentatora, odgovornost moraju preuzeti urednici portal. Ne zaboravimo: “Sloboda znači I odgovornost”! Recimo “NE” govoru mržnje!
Edina Šahmanović