Miris pekmeza iz popularne “tavulje” osjeti se ovih dana u naseljima oko Kalesije. Ljudi sa ovog područja oduvijek su znali iskoristiti prirodna bogastva, naročito ona u izuzetnom kvalitetnom voću koje ovdje uspjeva.
Pečenje pekmeza od raznih vrsta voća, sušenje zrelog voća pretvorili su oni u pravi običaj koji i danas, na sreću, ponegdje postoji. Oni striji često vole pričati o danima kada su pekli pekmez. Kažu da je ljepota sjetiti se avlija , stupa, torkulja , kazana koji sa pekmezom vriju. Poseban ugođaj bio je kada pekmez ne „siđe“ (uvri) do akšama pa čak i jacije. Tada su i babo i mati i nana premoreni ulazili u kuću, a mlađarija je napolju. Čeka da pekmez „siđe“ često i uz pjesmu.
Sa posebnim emocijama pričaju o tom mirisu pekmeza i djevojkama koje pjevaju. Unuci koji slušaju djeda i nanu kako sa ljubavlju i nostalgijom prisutnom u glasu pričaju o tim vremenima vjeruju u svaku riječ, jer naprosto bila bi “grehota” pomisliti da su nešto pruveličali. Ono što je karakteristično za pečenje pekmeza, a što je bilo zanimljvo djeci jesu jabuke koje se ubace u pekmez. 
Sličnom događaju jučer u Hajvazima prisustvovala je i ekipa NEON Televizije gdje su vrijedni domaćini pekli pekmez. Doduše nedostajala je pjesma djevojaka, ali prizor koji smo uspjeli fotografisati svakako odiše ljepotom i prkosi vremenu tehnologije.
