U Foči je obilježen Međunarodni dan borbe protiv seksualnog nasilja u ratu i 30 godina od počinjenog zločina nad ženama BiH.
Događaj “Pamtimo žene silovane u ratu u BiH” počeo je ispred sportske dvorane “Partizan” koja je bila najveće mučilište za žene na tlu Evrope, a nastavio šetnjom do glavnog trga u Foči, gdje je minutom šutnje odana počast svim ubijenim i silovanim ženama na prostoru BiH.
Kolona u kojoj su bile i Žene u crnom iz Srbije uputila se prema Čehotinskom mostu, sa kojeg su u rijeku Ćehotinu spuštene ruže u znak sjećanja na stradale žene, a pušteno je i 30 balona u bojama zastave Bosne i Hercegovine u znak pobjede i pravde.
Torture, Humiliate, Kill
“Foča je poznata kao najveće mjesto sistematskog silovanja i zlostavljanja žena Bošnjakinja tokom rata. Hrabrost 16 naših sugrađanki koje su smogle snage da, svojim izjavama i naporima, pokrenu proces pred Haškim tribunalom i da tribunal donese historijsku presudu bio je vjetar u leđa drugim ženama, element koji je ukazivao da ipak pravda postoji i da će kad-tad biti zadovoljena. Sramotno je da Bosna i Hercegovina, 30 godina nakon prvih zločina, nije uspostavila sistem, agenciju ili instituciju za prava ili probleme s kojima se suočavaju žene žrtve rata”, smatra Midheta Kaloper-Oruli, predstavnica Udruženja žrtava rata “Foča 92-95”.
Foča je bila svojevrsni centar silovanja i seksualnog nasilja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, pojašnjava dr.Hikmet Karčić, istraživač genocida i autor knjige Torture, Humiliate, Kill koji je danas u Foči govorio o silovanju kao instrumentu genocida u Bosni i Hercegovini.
“Na nekoliko lokacija u i oko Foče postojali su logori i zatočenički centri gdje su bošnjački civili – žene i djevojčice bile sistematski silovanje i seksualno zlostavljane. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, seksualno nasilje bilo je dio ratne strategije rukovodstva Republike Srpske s ciljem da se okupirani prostor u potpunosti ‘očisti’ od bošnjačkog stanovništva”, ističe dr.Karčić.
Podsjetio je da su tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, agresorske snage počinile sistematsko silovanje i seksualno zlostavljanje 20.000 do 50.000 žena, djevojčica i muškaraca.
Prekretnica u međunarodnom pravu
“Širom okupiranih teritorija, agresorske snage su upotrebljavali silovanje i seksualno zlostavljanje kao sredstvo rata i genocida. Genocidna kampanja ubijanja i protjerivanja širom Bosne i Hercegovine učinila je da kompletno bošnjačko stanovništvo u dolini Drine i Sane bude iskorijenjeno. A silovanjem i seksualnim zlostavljanjem pokušalo se uništiti temelji bošnjačke patrijarhalne i tradicionalne porodice. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je kroz predmete Tadić; Mučić i drugi; Furundžija; Kunarac i drugi te Krstić uspostavio prekretnice u međunarodnom pravu. MKSJ je omogućio krivično gonjenje seksualnog nasilja kao ratni zločin, zločin protiv čovječnosti i genocid. Ovim predmetima, silovanje je priznato kao sofisticirano oružje rata, koje se koristi kako bi se žrtva zastrašila, progonila i terorisala”, podsjeća dr.Karčić.
Smatra kako je važno spomenuti da je rukovodstvo Islamske zajednice po saznanju o masovnim silovanjima Bošnjakinja 1992. i 1993. godine uputilo pismo podrške ženama koje su preživjele sistematsko seksualno nasilje u ratu, te ubrzo donijelo i fetvu o njihovom statusu.
“Posebno je bolno bilo saznanje da su neke od silovanih žena bile odbačene od svojih muževa pa čak i očeva, na što je Rijaset reagovao fetvom – o njihovoj čistoći i nevinosti, te su data i tumačenja statusa žena koje su rodile djecu iz čina silovanja kao i statusa te djece”, podsjeća Karčić.
U martu ove godine, prestižni američki akademski izdavač Univerzitet u Mičigenu je objavio njegovu knjigu pod naslovom “Torture, Humiliate, Kill: Inside the Bosnian Serb Camp System” (Muči, ponizi, ubij: unutar bosansko-srpskog logorskog sistema), a riječ je o prvoj knjizi koja se specifično bavi pitanjem logora tokom genocida u Bosni i Hercegovini.
Transgeneracijska trauma
“Moja glavna teza je teorija o kolektivnoj traumatizaciji – odnosno da su vojno-policijske snage Republike Srpske kroz sistematsku torturu u logorima nanijeli bošnjačkom stanovništvu duboku transgeneracijsku traumu. Time su imali za cilj da im izazove permanentno gađenje prema njihovom rodnom kraju. Silovanje i seksualno zlostavljanje bio je sastavni dio kolektivne traumatizacije zajedno sa drugim ključnim elementima poput javnih pokolja, ceremonijalnih ubistava, uništavanje vjerske i kulturno-historijske baštine itd. Današnji odnos prema žrtvama silovanja i seksualnog nasilja je neadekvatan. Žrtve su na margini društva i potrebna je veća podrška svih nivoa vlasti. Posebno pitanje koje je danas i dalje tabu tema je pitanje muškaraca žrtava seksualnog nasilja. Trauma koja je nanesena je prevelika, višestruka i transgeneracijska. Naučna istraživanja su pokazala da trauma prouzrokovana genocidom imaju uticaj i na DNK budućih generacija”, smatra dr.Karčić.
Ratno seksualno nasilje ostavilo je izuzetne psihološke, fizičke, ekonomske i društvene posljedice po žrtve koje ih trpe i danas, a BiH, ni tri decenije od završetka rata, nije uspostavila adekvatan sistem reparacije koji bi predstavljao pravi odgovor na potrebe preživjelih, naglasili su danas u Foči i predstavnici organizacije TRIAL International. Događaju u Foči prisustvovali su i brojni zvaničnici, između ostalih Melika Mahmutbegović, potpredsjednica FBIH, Aida Obuća, premijerka BPK Goražde i drugi.
“Moja dužnost kao žene je da danas budem u Foči i pošaljem poruku da pamtimo žene silovane u ratu u Bosni i Hercegovini. Trebamo pomoći u borbi da se ženama, žrtvama rata omogući dostojan život i sva prava koja im pripadaju. Trebamo im pomoći u naporima da se obilježe sva mjesta stradanja, da se ne zaborave i nikad nikom ne ponove.Koristim ovu priliku da se zahvalim „Ženama u crnom“ iz Beograda koje redovno prisustvuju ovakvim obilježavanjima. One su jedino svjetlo iz zemlje koja nažalost još uvijek veliča i štiti murale ratnih zločinaca krivih za genocid i stradanja bosanskohercegovačkog stanovništva, posebno Bošnjaka. One nam ulijevaju nadu da će glas razuma tamo ipak preovladati, kao i ovdje u Foči, čiji sadašnji stanovnici još zatvaraju oči pred neminovnim i dokazanim činenjicama o zločinu i zločincima u ovom gradu.Bez suočenja sa istinom, nema ni pravde, a do tada, mi ćemo pamtiti i glasno govoriti, u ime svih obespravljenih ali ne i poniženih, u ime ubijenih, ali ne i nestalih u našem sjećanju”, naglasila je Aida Obuca, premijerka BPK.
627 nestalih bez traga
U Foči se još uvijek traga za velikim brojem nestalih osoba, a porodice žrtava vjeruju da se u koritima rijeka nalaze posmrtni ostaci. Izet Spahić, odbornik u SO Foča ističe da bošnjačka zajednica nije zadovoljna odnosom u ovoj općini te da je izostala reakcija na zabrinutost porodica i udruženja žrtava da se u koritu rijeke Bistrice i Drine grade hidroelektrane.
U Foči je u kratkom vremenskom periodu 1992. godine protjerano 22 000 ljudi, ubijeno gotovo 3.000 civila, a za 627 tragaju njihovi najbliži kako bi im mogli klanjati dženazu. Među žrtvama je 586 žena dok su brojni objekti tokom rata pretvoreni u logore.
Foča je općina u kojoj je najviše žena ubijeno i silovano tokom agresije, a Bošnjaci Foče su ubijani, mučeni, pritvarani i sistemski progonjeni s ciljem da ih u tom gradu više ne bude. (klix.ba)