Djed Mumin: “Danas ima da se jede svašta, ali tad je bio bolji komad prohe nego sve ovo što imamo sad”

Mumin Garibović, 85-godišnji djed iz Selimovića, razgovarao je sa ekipom NEON Televizije o ramazanu nekad i sad. Djed Mumin pripada onoj generaciji koje su pored skromnog života i neimaštinje, uspjele da savladaju svakodnevnicu, te uživaju u malim stvarima koje im je život podario.

Klizište je prošle godine ovom djedu odnijelo dva objekta, danas to isto klizište prijeti i da mu proguta kuću u kojoj boravi sa svojom porodicom. On kaže da nije zapamtio onakve poplave, “ni ja, ni moj djed a ni pradjed.”

Za stanje u Selimovićima djed kaže da nije baš dobro: “Ko radi, radi, ko ne radi, šta ćeš. Ima mnogo omladine koja se šeće selom. Mi smo uvijek bili napredni, samo ovo vrijeme poslije rata..nikako da krene naprijed. Svake godine sve je gore.”

Djed Mumin je prvi na svakom namazu, posti od svoje 8. godine. On kaže da bez obzira bilo ljeto ili zima, uvijek ide na sabah, kada ne ode, grize ga savjest pa postavlja sebi pitanja što mu je to trebalo, što je to uradio? Svako jutro prije sabaha ode i ubere sebi rosnu jabuku, kaže da toliko dugo živi samo zbog prirode
koja ga okružuje, te zbog zraka koji nije zagađen.

“Proha se jela, nije mi bilo teško raditi. Čak je bilo slučajeva da nema hrane nikako i opet se postilo. Danas ima da se jede svašta, ali tad je bio bolji komad prohe nego sve ovo što imamo sad”, kaže on.

Pitali smo djeda po čemu on pamti ramazan, te da li ima razlike između ramazana tad i sad?
“Prangija je bila, tako se pozivalo na iftar. Prije se više sjelilo, bilo je mnogo bolje nego sad. Više se poštovao postač nego sad, sad te gleda u oči i jede. Namaz je namaz i samo namaz, imamo ljude koji neće da dođu na džumu makar petkom. Neko voli ono što valja, a neko ono što ne valja.”

“Nikad ja nisam pogledao čovjeka a da ga nisam pitao treba li mu šta. Da li mu možda treba para ili bilo šta drugo. Opet sam tu, evo me, živ sam. Imaš osoba takvih koje samo gledaju na imetak, ni pola marke ti ne bi dao. Kud će bolji sevap nego nekome pomoći. Narod ko narod, neko ima a kaže da nema, neko nema a krije”, kaže Mumin.