Refik Avdić iz Kikača kod Kalesije demobilisani je borac te invalid i osoba nesposobna za rad prema zvaničnim dokumentima UKC-a Tuzla. Nikakva primanja nema, općinske službe su ga davno zaboravile.

U maloj i trošnoj kućici živi sa suprugom Eminom te sedmero djece. Od toga najmlađi je Omer koji je ovih dana napunio četiri godine.  Od njih sedmero petero djece Refik školuje, kako ni sam ne zna. Sina Teofika je iškolovao, dao mu hljeb u ruke i on trenutno radi kod komšija pomaže prilikom košenja trave, kopanja i slično. Iako je sposoban za rad ni za njega nema stalnog zaposlenja.

„Ja nemam šta da skuham Allahami dragog došlo mi je da se ubijem. Išla sam u općinu tražila pomoć rekli su mi da je načelnik na gdišnjem. Sramota je da on ima i za banje i za more a moja djeca nemaju šta da jedu“, kroz suze nam je kazala Emina.

Do prije nekoliko dana moja porodica se hranila zeljem i gljivama međutim toga više nema, evo pogledajte ih pokazujući rukom prema šestogodišnjem Muameru i četverogodišnjem Omeru vidite kako su mi djeca mršava govori Refik, nakon čega je rukama prekrio lice da mu se primjete suze.

Refik je branio državu, borio se, a nakon rata je i radio u Komunalnom preduzeću u Kalesiji. Međutim prilikom uklanjanja betonskih stubova na jednom objektu imao je nesreću na radu, a zatim je završio u bolnici. Tvrdi niko ga iz firme nije obilazio, a kada je došao kući i oporavio se dočekao ga je otkaz, bez objašnjenja.

Od tada tačnije od 1997. godine traje njegova bitka za prava radnika, međutim do danas ništa nije rješeno. Tvrdi Refik da ovih dana treba kupiti lijekove koji koštaju preko 150 KM međutim novca nema. Pomoć u hrani mu je pružio Kasim Selimović (Piemonte) koji je jučer ovoj porodici uručio prehrambene pakete, ali i obećao mjesečnu kartu za osamnaestogodišnju Medinu koja se školuje u Tuzli.

„Čim sam čuo za ovaj slučaj, odmah sam došao i pomogao.Sramota neka je cijele općine što je dopustila da ova djeca nemaju šta jesti, dok se naše narodne pare troše za školovanje podobnih kadrova te za finansiranje koje kakvih manifestacija na kojima se promoviše jedan čovjek i jedna stranka“, istakao je Kasim Selimović za RTV Slon.

Pored hrane koja im je neophodna porodici Avdić je potreba i pomoć u sanaciji krova koji se gotov ubrušio.   Refik je na kraju kazao da će u narednih nekoliko dana sa djecom Teofikom, Medinom, Hafizom, Armedinom, Arminom, Muamerom i Omerom te suprugom Eminom postaviti šator ispred zgrade općine Kalesija, gdje će ostati dok se ne rješi pitanje njegove dalje egzistencije.