Najprije gospodine načelniče hvala vam za Vaše rijeci, samo Bog zna zašto su vas poštedili kad su vaši najmiliji ubijeni. Poruka pomirenja i nade koju ste vi ovdje rekli pokazuje da možda postoji neka viša mudrost iznad toga, ono što ste vi učinili sa životom koji vam je dva puta poklonjen. Zahvaljujem i predsjedništvu i svim predstavnicima međunarodnih organizacija ali posebno želim zahvaliti predsjedniku Obami koji me zamolio da ovdje danas dođem kako bismo izradili naše uvjerenje u narod i slobodu bih.
Mnogi su rekli na lokventan način, vrlo riječito, da su prije dvadeset godina preko osam hiljada muškaraca ubijeno u genocidu. Ta strašna činjenica, to strašno djelo konačno je pokrenulo sve članice NATO-a, kako bi se pokrenuli mirovni razgovori i da BiH ponovo krene drugim putem ka normalnom životu.
Zaboravljamo ponekada one koji nisu bili direktno uključeni, koliko dugo taj put može trajati kada ste me ovdje pitali 2003. godine, kada smo mi posvetili i posjetili ovo mjesto kada je samo 600 žrtava bilo ukopano, danas i najmiliji i potpuni stranci dolaze ovdje i vidim da je 6000 muskaraca i dječaka ukopano ovdje.
Ja sam vrlo zahvalan ljudima koji su radili na tome da se zaustavi ovaj rat, da se zaustavi ovo ubijanje, svim ljudima koji su radili na izgradnji mira, mnogi njih nisu više među živima.
Nakon dvadeset godina zahvalan sam sto je BiH i dalje mirna zemlja i zahvalna sam sto je ona blizu europskih puteva i hvala na tome. Rad koji sam ja ovdje uradio kao predsjednik tada i kasnije na Kosovu bilo je nešto od najvažnijih stvari koje sam uradio.
Žao mi je jako što nam je tako dugo trebalo da postignemo jedinstvo, da svi mi prijatelji upotrijebimo potrebnu silu da zaustavimo to nasilje, ali mi zaista dugujemo i dužni smo za ljude koji su ovdje žrtvovali ovdje živote, majke, supruge, kćerke i sestre, one su ovdje kao i prije dvadeset godina, one meni govore istinu o onome što nismo uradili, o onome što još uvijek moramo uraditi. Dakle u ime moje zemlje i iz dubine mog srca, ja volim ovo mjesto, ja ne želim više nikada da vidim ovako sratište, niti 1000 km odavdje, ali svijetom još uvijek dominira rat, ubijanja, zasnovana na etničkoj pripadnosti, rasi i vjeri. Svi u svijetu još uvijek pokušavaju odlučiti da li možemo zivjeti zajedno kao partneri, neko mora napraviti prvi korak.
Kao prijatelj BiH želim da se zahvalim i premijeru Srbije koji je pokazao hrabrost da dođe ovdje danas, možda to neće funckionisati kako je zamišljeno ali vidjeti ćemo šta će se desiti.
Ovaj spomenik nevinim dječacima neka bude tek uspomena na neku tragediju, ja Vas molim da to bude sveto mjesto gdje svi ljudi mogu doći i naći budućnost svoje zemlje, mjesto jedinstva slobode, demokratije i vlade koja je i sposobna i poštena i radi u korist svih ljudi. Bilo bi prikladno odati počast onima koji su mogli postati načelnici, koji su mogli postati predsjednici, koji su mogli pronaci lijekove za bolesti, ili bar voljeti žene koje su ostale iza njih.
Ako to obećate, reci ćete cijelom svijetu da je politika ekonomija i da je to ono što mora ici u stranu, granice su tako krhke i stalno možemo ići u jedan rat za drugim, bombardovanje za drugim, jedna osoba zaluđena može sebe ubiti tako da ubije i ostale, sve samo jer mislimo da su važne one razlike među nama.
Dugo je vremena potrebno da se tako nesto preživi, žrtva zahtijeva da radimo bolje i moramo to raditi zajedno, nemamo drugog izbora. Dakle, svi lideri svim zemalja koje su ovdje prisutni i skeptičnim koracima koje je poduzeo i predsjednik lider Srbije, hvala ti što si ovdje, recimo da je to početak. Odajmo počast žrtvama koje su nađene i onima koje još uvijek nisu, sjetimo se i bombi koje su pale i obećanja za mir koja su data. Naše razlike su važne ali ono što nam je zajedničko je puno puno važnije. Svi ovdje u memorijalnom centru to dokazuju.