Činjenica je, isto tako, da su mine stavljene pod kontrolu, odnosno, kako pojašnjavaju stručnjaci, identifikovana su i označena sva minirana područja.
“Stanovništvo je upoznato s mjestima gdje se nalaze mine i sve te sumnjive površine su označene. Došlo je vrijeme da se obezbijede novčana sredstva da se ti prostori očiste”, kazao je u razgovoru za Fenu direktor Centra za uklanjanje mina u BiH Dušan Gavran.
Više od 50 posto kontaminiranih površina su šume i goleti što je sreća jer stanovništvo nema mnogo razloga da tamo odlazi. Ipak, manji broj ljudi kojima je izvor prihoda sječa šuma odlazi u opasne dijelove i, nažalost, stradava.
Porazan je podatak da je u prošloj godini povećan broj stradalih od minsko-ubojitih sredstava.
“Druga krizna područja su poljoprivredna zemljišta. Ti prostori su sada zarasli, ali su obrađivani prije rata. Takvih područja je oko 40 posto. Njihovo čišćenje mora biti stavljeno u prioritete jer su u uskoj vezi s procesom održivog povratka raseljenog stanovništva”, kaže Gavran.
Stanovništvo koje se vraća na prijeratna mjesta boravka nema od čega da živi. Poljoprivredna zemljišta su još uvijek pod minama. Gavran predlaže jednostavan način za rješavanje ovog problema.
“BiH mora ući u kreditni aranžman za čišćenje poljoprivrednih lokaliteta od mina. Kada su u pitanju šumska gazdinstva prihvatljivo rješenje za njihovo čišćenje je kompenzacija u građi firmama koje se bave deminiranjem”, istakao je Gavran.
U BiH, tvrdi Gavran, postoje mehanizmi koje u potpunosti mogu pratiti ove aktivnosti te kompanije koje se bave deminiranjem i posjeduju opremu i ljudstvo za čišćenje 50 km2 godišnje.
“Vrlo brzo možemo obučiti još ljudi za deminiranje. Ono što nam je potrebno su finansijska sredstva”, kazao je Gavran.
U Bosni i Hercegovini je oko 1.340 km2 još uvijek označeno kao rizično i po procjeni stručnjaka jedna trećina će biti očišćena dok će dvije trećine biti proglašene površinama bez vidljivog rizika, a što je 400 do 500 km2. Tek nakon toga moći će se reći da je BiH očišćena od mina.
Cilj se, rekao je Gavran zna, očistiti do 2019. godine cjelokupan teritorij BiH i konačno staviti tačku na ovaj problem. Međutim, za ovo je deminerima u BiH potrebno, godišnje, 40 miliona eura.
“Kada pogledamo ovaj finansijski trošak s nivoa države i s aspekta dobrobiti za građane ove zemlje, onda je to vrlo prihvatljiv iznos”, kazao je Gavran.
Međutim, nije samo deminiranje goruće pitanje. Gavran podsjeća na sve akutniji problem skladištenja minsko-eksplozivnih sredstava i naprava.
“Pitanje skladištenja se zaboravlja, a predstavlja veliki problem. Uz sve pohvale Oružanim snagama BiH na angažiranju, moram reći da uskoro to neće biti dovoljno. Imamo sreću da se do sada nije desila katastrofa poput one u Albaniji, Kosovu ili Paraćinu. Na sreću, još nije”, podcrtao je Gavran.
Problem je u neadekvatnim skladišnim prostorima. Za ovu namjenu u BiH se koriste stari vojni objekti, a oni nisu garant sigurnosti od potencijalne opasnosti.
“Ti prostori mogu biti uzrok katastrofe. Nemamo dovoljno ljudi i sredstava da čuvaju te prostore, održavaju ih čiste.Oni moraju biti kontrolisani svake godine u smislu zaštite od izbijanja požara ili provjere stanja s gromobranima”, pojasnio je Gavran.
BiH ima Strategiju za čišćenje od mina za period od 2009. do 2019. Uz sve probleme koji se uglavnom odnose na nedostatak sredstava, teško će biti doseći krajnji cilj: čista BiH do 2019. Do trenutka kada se u BiH “poslože” prioriteti, valja još uvijek pažljivo gledati i birati kuda hodamo i idemo na izlete.
Fena