našao se gladan na veselju pravom,
pa je u žderanju bio tako vrijedan
da umalo nije sve platio glavom.
Jeo kurjak, ždrao, i kost mu se neka
zaglavi u grlu; o kakva udesa!
Namah bi osuđen da tu smrt sačeka,
kraj obilja hrane, svakojaka mesa.
Jedna roda prođe; kurjak joj, u jadu,
mahnu; ona dođe i riješi ga muka…
Roda zatim lijepo zatraži nagradu
od svog pacijenta, nesrećnoga vuka.
“Šta, nagradu veliš? – vuk će rodi na to –
Baš me nasmijavaš. Pa šta bi još htjela?
Slušaj šta ti kažem: budi srećna, zlato,
što si vrat izvukla čitav iz mog ždrijela.
Baš si nezahvalna. A sad čuj pouku:
Pazi da mi opet ne dopadneš ruku!”
