On nije imao bogato djetinjstvo, kao što to pojedinci danas imaju, morao je da se bori za sve što je želio, a najviše je kaže želio običan novogodišnji paketić. Asim Paščanović iz Hidana ima pedeset i tri godine, a danas ispred kuće čeka djecu kako bi im poklonio novogodišnje paketiće, kaže, to ga čini sretnim.

Na samom početku predstavljanja, Asim djeluje kao i svaki običan čovjek, lagano podiže bijelu bradu i sa osmijehom nas dočekuje, sasvim pristojan i skroman čovjek.

Paščanović trideset godina radi u Švicarskoj, a ovaj dan je iskoristio kako bi obradovao dječicu sa područja naše općine i šire. On kaže da je odaziv svake godine veći, te da ga ništa ne može učiniti sretnim kao što je to osmijeh djeteta kad mu pruži vrećicu sa slatkišima, igračkicama i sokićima.

-“Ja jednostavno dijelim ove novogodišnje paketiće da obradujem djecu, jer nema veće radosti od dječijeg osmijeha. Kad su oni radosni, i ja sam”, kaže Asim.

Danas će Asim podijeliti 400 paketića, već na samom početku je podijelio oko dvadeset. Ljudi dolaze i odlaze, ne znaju o čemu se radi, pa ih ja moram dozivati kako bi uzeli paketiće.

-“Ovdje u komšiluku nema puno djece, tako da mi je drago što dolaze iz okolnih mjesta. Sad su dolazili iz Masla, bilo ih je oko šest, trebali ste vidjeti njihova lica”, sa osmijehom govori Paščanović.

Na pitanje zbog čega to radi svake godine, Asim ističe da on u djetinjstvu nije dobijao paketiće, jer to roditelji nisu mogli da priušte.

-“Iskreno, dolazim iz ne baš tako jake porodice, roditelji nisu imali mogućnost da mi kupuju paketiće. Ja bih volio da sva djeca dobiju paketiće, zbog toga ovim putem molim one koji nisu dobili paketiće da dođu ovdje”, ističe Asim.

On također naglašava da ovo nije jedini razlog, nego je sveopšta situacija u Bosni i Hercegovini koja ga motiviše.

-“Teško je našim ljudima, većina ih ne može kupiti paketiće, pa ja sam tu da pomognem kad već mogu”, kaže Paščanović.

Asim ima jednog sina, te dva unučića. Sa blagim osmijehom govori kako je prvo unučadima podijelio paketiće, a da je onda izašao ispred kuće kako bi i drugu djecu obradovao.

-“Bilo mi je teško na početku, kad sam tek došao u Švicarsku. Danas hvala Bogu imam dovoljno, zbog toga želim da i druga djeca uživaju u ovim danima, pa bar i na osnovu ovog malog znaka pažnje”, za kraj govori Asim.

Ovo je dokaz da u našoj okolini još uvijek postoje ljudi koji dobra djela čine upravo da bi bila dobra djela, a ne još jedna promocija u nizu. Asim će i naredne godine, ako bude zdravlja, stojati na istom mjestu 31. decembra, te ponovo dijeliti paketiće kako bi izazvao osmijeh kod mališana.