Dok se u drugim gradovima obaraju rekordi u prvaljenju najveće porcije ćevapa ili slično u Kalesiji građani razmišljaju da se i mi prijavimo za obaranje rekorda u najdugotrajnijoj gradnji objekta i objekta koji je “pojeo” najviše para. Kalesija je ušla u drugu deceniju gradnju sportske dvorane, “generacijskog projekta”. U ovom objektu lopte se još poigralo nije, jer se haman htjelo pokriti malim jorganom.

Elem nejse.

Kalesija ima klubove koji igraju u najvećem rangu takmičenja u državi. Odbojkaški klub OK “Bosna” Kalesija plasirao se u Premijer ligu. Mlađe selekcije osvajale zapažene rezultate na zvršnici državnog takmičenja. Završnica državnog prvenstva za juniore igrala se u Kalesiji.
Košarkaški klub “Bosna” Kalesija priliku za treneiranje osim dječacima pružio je i djevojčicama. Ima selekcije koje se uspješno takmiče u svim ligama. Organizatori su itekako pažnje vrijednog turnira koji je okupio dječake i djevojčice iz drugih gradova.
Karate klub “Bosna” Kalesija okuplja veliki broj dječaka i djevojčica. Jedini takmičar odnosno takmičarka koja je u Tuzlanski kanton donijela medalju sa Balkanskog prvenstva je članica pomenutog kluba, Ilma Gogić.
Imamo KBS “Golden Team” čiji članovi su nebrojeno puta obrdovali Kalesijce osvojenim medaljama.
Imamo sportske klubove kojima u zimskim danima itekako treba sala za treniranje, jer nije dovoljno trenirati samo u ljetnom periodu.
Kalesija ima klubove koji osvajaju medalje. Ima i jednu salu. Salu MSŠ Kalesija koja nekako “podmiruje” sve te klubove i njihove obaveze.

Elem nejse.

Idu još jedni lokalni izbori-još jedna predizborna kampanja. Šta bi mogla biti tema? Možda sportska dvorana koja se počela graditi kako Kalesijci u šali kažu kada su pametni telefoni bili novost.

Elem nejse.

Građani Kalesije nestrpljivo čekaju završetak projekta kako bi konačno imali mjesto za događanja, ali isto tako nisu sigurni hoće li se to dogoditi u njihovom životnom vijeku ili će njihova djeca možda moći uživati u beskrajnim konstrukcijskim radovima.

Ruku na srce, nije sve tako crno, sivi su zidovi. Radilo se, međutim da se radi ima još. Koliko? Pa haman puno.

Prije tri godine održan je i okrugli sto na temu završetka radova sportske dvorane. Istaknuto je tada, ai mnogo puta prije i kasnije da je pomoć sa većih nivoa vlasti itkekako potrebna da bi se radovi završili i konačno dvorana koristila svojoj svrsi.

Po svemu sudeći, neke velike pomoći i nije bilo. Obećanja jeste. Posjeta jeste.

Elem nejse.

Kad se ne može poigrati lopte nek nam služi kao lopta i tema kampanje.

A lopte se more igrati i na meraji, ko što bi nana rekla.

P.S. Optimisti će reći da nije sve tako crno. U Brezi se dvorana gradi 24 godine.

Imamo li mjesta za optimizam?