Devetogodišnja Amina je vesela i razdragana djevojčica, koja voli igru i školu. Osjećajna je i empatična. Nazvali smo je princeza plave kose, jer to ona i jeste zbog svog karaktera i osobina.

Nasmijana je. Iako taj osmijeh ponekad zna da boli. Boli, jer osobe sa cerebralnom paralizom često su nevidljive za društvo i sistem, ističu.

Za Aminu i njene roditelje borba je od saznanja da ima dijagnozu.

Danas se obilježava Svjetski dan cerebralne paralize i ovo je prilika da ukažemo na njihova prava, pristup i mogućnosti u društvu s obzirom na to da se sa svojim porodicama i dalje susreću s diskriminacijom i neprihvaćanjem šire zajednice. 

Amina mnogo voli svoje drugare, jer joj pomažu oko školskih obaveza. Ona ima dijagostikovanu cerebralnu paralizu i zbog toga je pomoć drugara i učiteljice neophodna u savladavanju gradiva i tokom boravka u školu.

“Nasa Amina je rođena prije vremena, u 29 nedjelji od tada pa sve do danas ona se bori kao lavica. Ponosni smo na našu pametnicu. Na sve što je postigla i koliko je pametna.”, kazala je Samra Majdančić, majka.

Za dijagnozu cerebralne paralize saznali su kada da je imala sedam mjeseci. Veliki šok za roditelje, ali i borba da svojoj djevojčici pruže što ljepše djetinjstvo i omoguće sve što je potrebno da bi lakše savladala prepreke sa kojim se suočava kroz svoje odrastanje.

“Bilo je situacija kad je baš bilo teško, kada vidimo da njeni vršnjaci hodaju i igraju se, a ona ne može. Tada se isplačem i krenemo dalje, jer ako mi nismo tu za nju neće biti niko.

Značajnijim obilježavanjem Svjetskog dana cerebralne paralize i javnim kampanjama mnogo toga bi se promijenilo na bolje, ističu roditelji, koji nadstoje ukazati da su i njihova djeca vrijedna pažnje.

U najranijem dobu važno je djecu upoznati sa činjenicom da nismo svi isti i na takav način razviti osjećaj za empatiju i pomaganje drugima kojima je potrebna pomoć. Amina je lijepo prihvaćena u svom razredu od strane vršnjaka, a veliku ulogu u tome je imala i njena učiteljica.

“Ona je prihvaćena od strane svojih vršnjaka mnogo joj pomažu i do sada nije bilo problema. Amina u školi ima asistenta koji radi sa njom, defektologa također i imamo našu predivnu učiteljicu Azru Hadžić. Želimo da se zahvalimo našoj učiteljici Azri, našem razredu 4d koji su prihvatili moju Aminu kao svoju drugaricu.”

Od treće godine Amina je uključena u aktivnosti Centra “Koraci nade” Tuzla. Centar radi sa djecom i mladima s teškoćama u razvoju, na poboljšanju kvaliteta života, te ostvarivanju njihovih građanskih prava.

Naša najveća podrška osim porodica je i Udruženje “Koraci nade”, kaže majka Samra, te ističe da mladi sa invaliditetom nisu dovoljno uključeni u sistem, posebno kada se odnosi na zapošljavanje, te njihovog vlastitog doprinosa zajednici.

Samra kao majka koja ima dijete sa invaliditetom za kraj razgovora imala je poruku za roditelje koji prolaze isto što i ona:

“I htjela bi samo da roditelji djece sa posebnim potrebama svoju djecu stavimo na prvo mjesto i mislim da je kod mnogih tako, jer smo mi tu prvi da im pružimo ljubav i da im budemo najveći oslonac.”