Dobiju paket
Jedna od mještanki je i Hasnija Krajinović (67) koja za pet osoba preuzima hranu. Živi s mužem, kćerkom, sinom i snahom. Zahvalna je što im je omogućeno da dobiju makar po jedan obrok dnevno.
Hrana se dijeli od ponedjeljka do petka. Ponekad dobiju i paket u kojem bude ulja, makarona, riže.
Hatidža Hajdarević protjerana je iz Zvornika. S djetetom živi u kolektivnom centru u Memićima. Nema nikakvih primanja. Hranu dijeli sa Suadom Rahmanović čiji je muž bolestan. Ima trojicu sinova, jedan je bolestan.
– Teško se živi. Nema se. Eto, nisam dva mjeseca platila struju – kaže Hajdarević.
Bude i mesa
Hatidža kaže da je hrana raznovrsna, svaki dan različita: grah, kupus, grašak, krompir… Bude i mesa, nekad kobasica. Nekad im podijele po jogurt.
Šaban Mehidić (62) je i korisnik usluga javne kuhinje, ali i čovjek koji vodi brigu o podjeli hrane. On, ali i ostali, žale se da dobiju malo hljeba. Do kuhinje dolazi na štakama. Prije dvije godine je pao i povrijedio kuk, koljena i polomio četiri rebra.
Hodžaj najstariji korisnik
U kuhinji smo zatekli i Jašara Hodžaja, najstarijeg korisnika javne kuhinje. Ima 85 godina. Rođen je u Prizernu, a već 55 godina sa ženom živi u Memićima. Ima, kako kaže, neka mala primanja i hrana iz kuhinje im pomaže da prežive.
Zavisimo od donatora
Adil Pezerović, direktor Regionalnog odbora MDD “Merhamet” Tuzla, u okviru kojeg djeluje Narodna kuhinja „Imaret“, kaže da bi bio najsretniji kada bi se svakom gladnom čovjeku svaki dan mogla podijeliti tri obroka s mesom.
– Prošle godine podijelili smo 920.000 obroka najugroženijim osobama na području Kantona. Zavisimo od naših donatora. Nažalost, u budžetima nekih općina nas porede s kulturno-umjetničkim društvima ili udruženjima građana. Hvala Bogu, još ima dobrih ljudi koji pomažu – ističe Pezerović, a prenosi Dnevni Avaz.